http://www.consider.net/

26. mart 2001. 

Drzite se dalje od Balkana 

Ponovo rat preti Balkanu i ponovo se brigada "nesto se mora uraditi" pregrupise u borbenu formaciju. Lord Robertson, generalni sekretar NATO - isti onaj Dzordz Robertson koji je, kao britanski ministar spoljnih poslova, tako vatreno zagovarao Kosovski rat pre dve godine - zahteva da se doda jos 1.400 vojnika na onih 42.000 koji su vec u ovom regionu. U listu Washington Post general Vesli K Klark, bivsi vrhovni zapovednik saveznickih snaga u Evropi, poziva na "hitan odgovor Zapada". List Newsweek upozorava da "ako NATO izgubi svoju volju i izvuce se odatle, to bi moglo dovesti u pitanje sam legitimitet ove alijanse". Zapadni pravni i novinski mediji odzvanjaju od poziva za intervenciju: da se zastiti Makedonija, da se zastiti albanska manjina u Makedoniji, da se zastite Srbi na Kosovu, da se zastite umereni Kosovari. Koga je briga ko stiti koga od koga? Mi ovde uzimamo faktore koji cine da se osecamo dobro, a politicari i oni koji kreiraju javno mnjenje nikad se ne osecaju tako dobro kao kad se mnesaju u stvari drugih ljudi pod plastom zapadne civilizacije, ili ljudskih prava, ili moralne spoljne politike. Kakva radost, posle svih ovih godina, ponovo preuzeti teret belog coveka! Jos bolje, mozemo to uraditi i iz udobnosti nasih fotelja u Londonu i Vasingtonu.

Treba da budemo zahvalni, u ovoj pirilici, sto je u Beloj Kuci republikanac, navodno "izolacionisticki" predsednik, koji verovatno ne bi mogao da nadje Kosovo ni na mapi. Takodje treba da budemo zahvalni sto, trenutno, britanski ministar spoljnih poslova, priznajuci da su britanske snage vec prenapregnute, ne pokazuje nikakvu nameru da odgovori na poziv Lorda Robertsona i posalje jos trupa. Robin Kuk, ipak, je "u telefonskoj vezi" sa svojim kolegama u SAD i drugim evropskim zemljama. "Granicne patrole ce biti pojacane i na kopnu i u vazduhu", uveravaju nas. Britanska jedinica od 20 ljudi ce "savetovati" makedonsku vladu. Ovde smo vec bili ranije, mnogo puta. "Savet" ima losu naviku da se pretvori u dublju umesanost kad jednom televizijske kamere imaju nesto dramaticnije da snime od par eksplozija i puskaranja na brdima. 

Tesko je, zaista, videti, kako se NATO moze ispetljati iz ove balkanske zbrke. Opseg onog u sta se kosovska avantura pretvorila, kako su to kriticari i predvideli, dovoljan je da vas natera da jecate, jer smeh ne prilici za tako veliku tragediju. Intervencija je smisljena da spreci etnicko ciscenje Albanaca na Kosovu. Kako urednik spoljne rubrike BBC-ja Dzon Simpson tvrdi na strani 50: "To je dalo siledzijama Slobodana Milosevica izgovor da opravdaju ubistvo jos vise Albanaca". Sada, NATO je osedlan, za neodredjenu buducnost, sa upravljanjem Kosovom. Zrtve i tlacitelji su zamenili strane. Srbi su u velikoj meri ocisceni iz ove pokrajine, a jedna od funkcija NATO-a je da vodi specijalni voz, uz zastitu vojnika i helikoptera, tako da mogu da se krecu izmedju onih par enklava gde su preostali. OVK, herojski borci za slobodu 1999. godine, sada su navodno razoruzani, ponovo su se pojavili (pod novim imenom, ali u istoj uniformi) na brdima Makedonije i u Presevskoj dolini na jugu Srbije. Neki njeni clanovi otvoreno prete da ce Crna Gora biti sledeca. Stavise, na Kosovu su njene bivse operativne zone mutirale u enklave u stilu mafije, koje su se ugojile na novcu koji se slivao tu od strane NATO snaga. Gradjansko drustvo i vladavina zakona su kolabirali. Droga i prostitucija su industrije u najvecem porastu u ovom regionu; Kosovo, zaista, nema neku drugu ekonomiju koja je vredna spomena. Ovo nije slucajni nusproizvod NATO intervencije pre dve godine, vec je neizbezbi rezultat, i u to vreme su ga i predvidjali. 

Zapadna intervencija u bivsoj Jugoslaviji je bila katastrofa od pocetka do kraja. Njeni branioci mogu ukazivati na mir i stabilnost u Bosni, ali to uopste nije tako. Bosna preti da pukne u svakom trenutku, sa hrvatskom manjinom koja ce prebeci u Hrvatsku. Verovanje Zapada da bi mogao dovesti stabilnost na Balkan pokazalo se potpuno neosnovano: sanse da se Grcka i Turska uvuku u konflikt su sada vece nego ikad. 

Da li ovo podrazumeva da bi Zapad trebalo da stvrdne svoje srce kad je u pitanju ljudska patnja, da bi trebalo da napusti svoju posvecenost ljudskim pravima? U izvesnom smislu, da, posto je lekcija koja se stalno ponavljala 90-ih godina bila da intervencije sa dobrim namerama u gradjanskim sukobima samo produzavaju i cak pogorsavaju te sukobe. Ali ljudska prava nisu ugrozena samo u ratovima. Zapad moze da zaustavi prodaju oruzja represivnim rezimima, jer to slucajno odgovara njegovim strateskim i ekonomskim interesima. On moze da ucini mnogo vise da organizuje svetski trgovinski sistem u korist siromasnijih zermalja, uglavnom tako sto ce prestati da daje subvencije svojim farmerima. On moze da se ujedini da ogranici eksploataciju zemalja u razvoju od strane multinacionalnih korporacija. On moze da ucini raspolozivim jeftinije lekove obolelima od SIDE u Africi. On moze da bude velikodusniji u otvaranju svojih granica onima, pa i onima na Balkanu, koji zele da poboljsaju svoj ekonomski status, bilo da beze od progona ili ne. Ali ovo je skuplje i manje dramaticno od slanja par jedinica vojske ili bombardovanja balkanskih prestonica. 

Bolestan covek u Americi

Ponekad se Schadenfreude prosto ne moze odoleti. Vecina Britanca ispod 55 godina je provela ceo svoj odrasli zivot pod lekcijama o superiornosti Japana i SAD. Ove dve zemlje, mora se reci, tesko da bi se mogle vise razlikovati. Jedna je rigidna i hijerarhijska, druga fleksibilna i demokratska do krajnjih granica; jedna vaspitava svoju decu da budu poslusna, druga da razvijaju svoju licnost; jedna je staticna, druga raj slobodnog trzista. Ali za obe kazu da su efikasnije, dinamicnije, i vise okrenute buducnosti nego bolesni Britanci, kojima je potrebna stalna paznja MMF-a. Sada Japan, kaze njegov ministar finansija, blizu bankrotstva, dok SAD, kao i Britanija 70-ih godina (pod Torijevskom vladom, za one koji su isuvise mladi da bi se secali), ne moze cak ni da odrzi upaljena svetla, gde prekidi struje vec uznemiravaju Kaliforniju a ocekuje se da se skoro prosire na Njujork i Srednji Zapad. Hvala Bogu na bolest slinavke i sapa i na zeleznici. U protivnom mogli bismo pomisliti da je kod nas sve kako treba. 

[ Ostali clanci i misljenja ]

 

Copyright © 1995-2001 beograd.com. All rights reserved.