The Observer
15.avgust 1999.

DA LI SE MIR NA KOSOVU RASPADA?

Dva meseca nakon sto su NATO trupe usle u Pristinu Peter Beaumont se vraca da pronadje mafiju, OVK i policiju angazovane u ubilackoj borbi za vlast

Bombasi iz Lipljana su deca. Improvizovani zatvor u ostecenoj policijskoj stanici koja je sada dom Kraljevske vojne policije britanske vojske nekad je bio uporiste specijalnih snaga predsednika Slobodana Milosevica. Sada su u njegovim celijama dve 15-godisnje devojcice, pritvorene u vezi sa nizom napada granatama kojima su terorisani Srbi koji su ostali u gradu.

Njihov navodni zlocin je mracno ogledalo metoda srpske policije i paravojnih trupa tokom 15 meseci njihove vladavine terora, pre nego sto su u junu NATO snage stigle na Kosovo. Jedina razlika ovog puta na vrtesci balkanskog nasilja je da su bombasi iz Lipljana Albanci. Ali njihova misija ima ledeno poznat zvuk - da zauvek istera iz grada, i sa Kosova, preostale porodice s druge strane sektaske podele.

Starost do sada uhapsenih clanova bande je sokirala britansku vojnu policiju. Od njih 16 pritvorenih u vezi sa bujicom od vise od 20 napada na srpske lokale i kuce za samo tri nedelje, 12 je mladje od 19 godina. Bombaski napadi su dostigli vrhunac prosle nedelje, kada je u jednom jedinom danu izvrseno sedam napada granatama, pre nego sto se vojna policija pokrenula da rasturi bandu.

Uprkos njihovoj mladosti, napadi u Lipljanu su pazljivo isplanirani, ne od strane dece koja ih vrse, vec gangstera koji su ubedili tinejdzere da ih izvrse. Ubedjene od osoba iz albanske mafije da su regrutovane da ociste svoju 'zemlju' i stvore etnicki cisto Kosovo bez Srba, devojcice su pristale da ih koriste kao kurire da prenose granate sa albanske granice do gradica juzno od kosovske de facto prestonice Pristine. Devojcice bi ih nosile u grad u tasnama - svesne da ih britanski vojnici ne bi pretresali - ili bi ih davale jos mladjoj deci da ih prenesu.

Tamo bi granate uskladistili 'intendanti' sve dok ne zatrebaju za napade na preostalih 4.000 Srba, u gradu gde su Srbi nekad cinili 80% stanovnistva, a sada jedva polovinu. Ono sto je najgore od svega, medjutim, je kako se sprovode napadi: tinejdzeri se salju u parovima, pod maskom ljubavnika koji se setaju - prvi par da proveri da je put cist, da nema britanskih KFOR trupa, dok drugi bacaju granate. Kada NATO trupe stignu, bombasi se iznenada pojavljuju pored vojnika, predstavljajuci se kao uzrujani svedoci jos jednog zverstva u balkanskom ciklusu.

Ali istina iza ovog niza napada u Lipljanu i na drugim mestima u pokrajini je cinicnija od prostog porasta sektaskih napada od strane mladih usijanih glava na manjinsko stanovnistvo koje - kako se okrenuo balkanski tocak srece - je iznenada postalo ranjivo.

Umesto toga, istrazivaci smatraju da je albanska mafija, koja se predstavlja kao borac za slobodu, pretvorila 'etnicko ciscenje' Kosova u profitabilan biznis. 'Ova deca veruju da rade za osobe iz OVK, a angazovana su u osvetnickim napadima na Srbe,' rekao je jedan izvor blisko upoznat sa bombaskim napadima.

'Oni su mladi i na njih se lako moze uticati. Svi su besni. A istina je da njima manipulise mafija radi prevare sa kucama i pristupa praznim nekretninama koje posle prodaje Albancima beskucnicima za 400 DM.'

Zlokoban sablon nasilja protiv preostalog srpskog stanovnistva stvorio je atmosferu groznicave krize za medjunarodnu zajednicu, cija je policijska aktivnost vezano za nesavrseni mir na Kosovu dosla pod lupu. Tri meseca nakon NATO bombi koje su bacane da bi zaustavile ovu vrstu ubijanja i progona, mnogi sada pitaju da li se rat sa Jugoslavijom vodio samo da bi se dozvolilo Albancima da se pretvore od zrtve u nasilnika, u potrazi za nezavisnoscu.

Nasilje se smucilo mnogima koji su mislili da je ova pokrajina vec ponudila sve iz bunara necovecnosti. Ali poslednje nedelje su videle nova zverstva koja - ako nisu jednaka gnevu srpskog etnickog ciscenja u martu i aprilu - su im neverovatno slicna. Najsokantniji od svega je niz ubistava starijih Srpkinja u Pristini, ubijenih kroz vrata, zadavljenih, cak udavljenih u sopstvenim kadama, ako su odbijale da odu i ostave svoje domove muskarcima koji su se predstavljali kao predstavnici OVK.

'Istina,' rekao je jedan humanitarni radnik, 'je da smo u kljucnom periodu za prezivljavanje poslednjih ostataka srpske zajednice. Verovatno je manje od 2.000 njih preostalo u Pristini, a jos uvek odlaze svakoga dana. Ljudi pokusavaju da ovo zataskaju, ali mi smo svesni da srpska zajednica organizuje svakog dana transport van grada za do 50 ljudi dnevno.

'Sa najvise 2.000 njih koji su ostali, od 30.000 koliko ih je bilo pre rata, ne treba puno da se zakljuci da ce grad uskoro biti bez svojih Srba. A kada Pristina bude etnicki cista, bez Srba, to ce poslati mocnu poruku ostalim srpskim enklavama koje pokusavaju da se odrze.'

Sa samo 22.000 preostalih, od 200.000 Srba koji su nekada ziveli u ovoj pokrajini, pitanje koje mnogi humanitarni radnici, vojska i diplomate postavljaju je da li ce za 12 meseci ovde uopste biti Srba.

To je poruka koju je razjasnio Ron Redmond, stariji portparol Visokog komesara UN za izbeglice u Pristini, koji je prosle nedelje rekao da su stariji preostali Srbi u Pristini, kojih je nekada bilo skoro 40.000, zrtve stalnih napada, ubistava i zastrasivanja.

'Uslovi za one koji su ostali su se primetno pogorsali tokom protekle dve nedelje. Uznemiravajuci sablon se pojavio medju Srbima koji su jos uvek u gradu,' rekao je Redmond. Taj sablon opisuje Ruma Mandal, UNHCR oficir za zastitu, koji je proucavao metod ubijanja i proterivanja.

'Mi smo svesni usaglasenih napora da se uklone preostali srpski pojedinci i citave porodice iz zgrada u kojima zive,' rekao je Mandal. 'Oni obicno prvo prime pismo u kojem im se kaze da odu, nakon toga licnu posetu prilikom koje dobiju rok za odlazak. U nekim slucajevima ovo se ponavlja kroz celu zgradu. '

Mandal i drugi oficiri koji rade u gradu i na drugim mestima su skoro postali svesni nove dimenzije proterivanja - kvazi-legalnih dokumenata koja se doturaju ispod vrata onih koji su upozoreni da odu. Jedan takav - koga je video reporter casopisa The Observer - je opisan kao 'Interni sporazum o zakupu' i sadrzi i broj dokumenta i mesto da se potpisu svedoci. To je efektno parce papira kojim se Srbi pozivaju da odustanu od svojih domova. 'Mi smo videli izvestan broj ovih papira,' kaze Ruma Mandal. 'Svesni smo da se u nekim slucajevima oni salju svim stanarima jedne zgrade. To je prosto jos jedan vid zastrasivanja.'

Ali uprkos tome sto se osobe koje zastrasuju Srbe stanare predstavljaju kao pripadnici OVK, cak se prilikom tih poseta pojavljuju u uniformama i ispisuju slova 'UCK' (albanski akronim za OVK) na vratima svojih zrtava, stariji KFOR oficiri - ukljucujuci tu i vojnu policiju - su skepticni da li OVK organizuje te napade.

'To je potpuna i krajnja laz,' kaze jedan stariji britanski vojni policajac. 'Mi hocemo da kazemo - sto smo saznali iz nasih istrazivanja - da su ovo dela krajnjeg kriminala. Ovi ljudi su gangsteri koji koriste pokrice OVK da operisu. Mi nismo pronasli nikakve zvanicne veze sa pravom OVK.'

To je verzija dogadjaja koja je suprotna drugim izvorima koji tvrde da, od 15 Albanaca uhapsenih prosle nedelje zbog zastrasivanja, njih 11 ima kartice koje ih identifikuju kao clanove PU, vojne policije OVK.

U Lipljanu su takodje otkrivene iste takve ID kartice, iako lokalni komandanti tvrde da ne poznaju one koji su uhapseni. 'Problem,' kaze jedan zapadni diplomata, 'je da mi prosto ne znamo da li su ovi ljudi OVK ili ne, cak ni da li su kartice prave. Sigurno da je zastrasivanje organizovano, ali mi prosto ne znamo ko ga organizuje i na kom nivou.'

Ali verzija dogadjaja koju daje OVK - da kriminalci zloupotrebljavaju njeno dobro ime - ima podrsku iz najneverovatnijeg izvora. Vladika Artemije iz Srpske pravoslavne crkve nije ubedjen da je OVK odgovorna, ali krivi ovu organizaciju sto ne gusi otpadnike i kriminalce koji koriste njeno ime.

To je pitanje koje duboko zabrinjava vise licnosti u bivsoj pobunjenickoj vojsci, koja, kada je pitaju zasto ne moze da policijski kontrolise sopstvenu zajednicu, izbegava pitanje.

Jer je istina u tome da se, ko kod da stoji iza zastrasivanja, napade na prezivele clanove srpske populacije precutno prihvata veliki deo albanske zajednice, srecne da vidi Srbe isterane i saucestvuje u njihovom sirem proganjanju. Dok vojna policija moze da intervenise u oblasti kriminala, ona je nemocna protiv sire diskriminacije koja se brzo siri u vakuumu vlasti na Kosovu.

Vecina Srba je sada isuvise uplasena da se usudi da izadje iz kuca ili novonastalih srpskih geta. I zaista, u nekim delovima prestonice ovaj problem je postao toliko akutan da je UNHCR morao da pocne da isporucuje hranu Srbima da bi sprecio glad.

Medju njima je knjigovodja Stanka Lalic, koja je prosle nedelje odustala od borbe da ostane u Pristini i pobegla u kucu svojih rodjaka u Lipljanu. Ali cak i tamo, u srcu srpske zajednice, ona se ne oseca sigurnom. Sada razmislja da ode sa Kosova i pridruzi se svojim cerkama u uzoj Srbiji.

'Place mi se kada vidim sta se dogodilo sa mojim zivotom,' kaze ona. 'Receno nam je da napustimo stan, a kada sam pokusala da odem na posao covek iz obezbedjenja me nije pustio ni da prodjem kroz kapiju. Plakala sam 10 dana nakon sto je NATO dosao, a posle sam odustala.'

Posleratni ciklus nasilja na Kosovu

11. jun
Pristina: 200 ruskih vojnika ulazi na aerodrom, stvarajuci napet zastoj kod iznenadjenog NATO'a. Direktna konfrontacija je izbegnuta kada je general-pukovnik Majk Dzekson rekao generalu Vesli Klarku: 'Ja necu zbog vas da zapocnem Treci svetski rat.'

12. jun
Srpske snage pocinju da odlaze sa Kosova dok NATO trupe ulaze u ovu pokrajinu nakon kampanje bombardovanja koja je trajala 78 dana.

15. jun
Srpski civili pocinju da beze iz straha od odmazde.


20.jun
Posto su sve srpske snage otisle, Kosovo je podeljeno na pet mirovnih zona, ali Rusi nisu dobili svoj sektor.

21. jun
Kosovska Mitrovica: grad se deli na srpski i albanski sektor. Pristina: uhapseni Albanci osumnjiceni za paljenje kuca.

22. jun
Pristina: Albanci nasilno isteruju srpske izbeglice smestene u kompleksu od 78 jedinica.

25. jun
Pristina: Tri Srbina su vezana, ugusena i pucano im je u glavu na univerzitetu.

26. jun
Pristina: Na stotine predstavnika srpske intelektualne elite odlazi.


27. jun
Pristina: Tri Srbina su ubijena. Nemci uvode policijski cas u svom sektoru na Kosovu.

29. jun
Sitinica: 12 kuca je spaljeno ispred nosa NATO-u u selu naseljenom Ciganima i Albancima.

3. jul
Pristina: pocinje istraga nakon sto su britanski padobranci ubili dva Albanca koja su slavili. Kosovska Mitrovica: francuske trupe intervenisu u zestokim sukobima izmedju Albanaca i Srba.

17. jul
Vitine: petorica Albanaca ubila 24-godisnjeg Srbina seljaka. U sledecih par dana u napadima granatama rannjeno vise od 40 ljudi u ovoj oblasti.

19. jul
Belo Polje: pripadnici OVK pucali u glave tri Srbina. Na Kosovu vise od 100 Srba prijavljeno kao nestali za mesec dana.

21. jul
Prizren: Srbi penzioneri Marika Stamenkovic, stara 73 godine i Panta Filipovic, 63 godine, ubijeni nozem.

22. jul
Cigani pogodjeni osvetnickim napadima dok njih 2.000 beze za Italiju.

23. jul
Zac: Albanci pucaju u spanske trupe koje uzvracaju vatru i hapse petoricu u zapadnom delu Kosova. Kosovska Mitrovica: u albanskom delu zapaljene tri srpske kuce.

24. jul
Gracko: 14 Srba seljaka ubijeno dok su radili u polju.

25. jul
Orahovac, Prizren, Pec: 5 ubistava, 5 otmica, jedno silovanje 14 njih pritvoreno.

26. jul
KFOR prijavljuje da je pritvorio 237 osoba, od kojih su 86% Albanci.


27. jul
Mirovne snage sada broje 35.000, ukljucujuci tu i 1.500 Rusa - jos uvek 40.000 manje od prvobitno obecanog broja.

29. jul
Od pocetka mirovne misije prijavljeno 840 slucaja paljenja kuca i 573 pljacke.

30. jul
Samo 150 medjunarodnih policajaca se pridruzilo NATO trupama na Kosovu, iako su zemlje clanice obecale 3.000.

3. avgust
Zitinje: 350 Srba pobeglo iz sela dok su Albanci ulazili i palili ga.


4. avgust
Dojnice: Srpsko selo pretvoreno u pepeo, 5 tela medju ostacima. Pristina: pet Albanaca uhapseno nakon sto je jedan Srbin otet i ubijen. Dva druga pritvorena, osumnjicena za ubistvo starije Srpkinje.

5. avgust
Organizacija za ljudska prava `Human Rights Watch` prijavljuje 198 ubistava od dolaska NATO trupa.

7. avgust
Pristina: u najtezoj noci nasilja usmerenog protiv mirovnjaka pod vodjstvom NATO-a od kada su dosli, jedan ruski vojnik je ranjen.

8. avgust
Kosovska Mitrovica: Albanci bacaju kamenje i rugaju se francuskim mirovnjacima sprecavajuci ih da udju u srpski deo grada.

11. avgust
Dobrcane: 9 ljudi uhapseno zbog napada na ruski tenk. Kosovska Kamenica: Srpkinja ubijena a njen sin ranjen. Kosovska Mitrovica: Tri Albanca isprebijana u srpskom delu nakon sto su Srbi na silu usli u albanske stanove govoreci stanarima da odu. Grabovra (kod Peci): 9 zrna iz minobacaca ispaljeno na albansku zajednicu.

12. avgust
Pristina: UNHCR pripadnici otkrivaju da je od 40.000 srpskog stanovnistva ostalo samo 2.000. Procenjuje se da je od 180.000 do 200.000 Srba, 170.000 otislo nakon sto je NATO usao u ovu pokrajinu. KFOR prijavljuje 78 uhapsenih u protekla 24 casa. Donja Vrnica: britanski vojnici patroliraju u mestu gde su Srbi upozoreni da odu, pucali i ubili najmanje dvojicu i pritvorili jos dvojicu nakon jurnjave kolima. Kosovska Kamenica: oko 2.000 Albanaca demonstrira trazeci da se ruski mirotvorci posalju kuci.

13. avgust
Dobrcane: alnbanski demonstranti se potukli sa Rusima i Amerikancima tokom anti-ruskih demonstracija. Kosovska Mitrovica: Albanci se stalno sukobljavaju sa francuskim trupama.

Kompilacija: Nerma Jelacic

Copyright Guardian Media Group plc. 1999 

  [ Ostali clanci i misljenja ]