www.antiwar.com

http://www.antiwar.com/malic/m-col.html

26. oktobar 2000.

Ruka Imperije: Odluka o Kosovu

Nebojsa Malic

Americka imperija je mozda cesto jednooki Kiklop, sa jednim fokusom i bez dubine percepcije. Ali njena prava priroda vise podseca na Hekatonhere sa stotinu ruku.

Dok je to oko Imperije fokusirano na Bliski Istok - gde su lazna diplomatija i ostar osecaj odvojenosti od realnosti u velikoj meri doprineli tekucem krvoprolicu - njene mnoge ruke su jos uvek u poslu, nezadrzano. U Kolumbiji trupe vlade koju podrzava SAD pretrpele su krvavi poraz proslog vikenda. Na Dalekom Istoku u ranije "nevaljaloj" Severnoj Koreji sada na hiljade polugladnih gradjana prave dobrodoslicu Medlin Olbrajt. A na Balkanu su agenti Imperije zauzeti unistavanjem ostataka srpskog prisustva na Kosovu.

Zahvaljujuci navici medija da ropski prate Oko Imperije, Ruke su cesto ostavljene da rade svoj posao u relativnoj privatnosti. Tako da nije cudo da se jedan dogadjaj od velike vaznosti za buducnost Balkana razvija prakticno neprimeceno.

Nedelju dana pre nego sto ce se u SAD glasati za buduceg vodju, kosovski Albanci ce glasati na opstinskim izborima, koje je UN guverner ove pokrajine Bernar Kusner dizajnirao da legitimizuju albansku kontrolu okupirane srpske teritorije. Kazem Albanci, a ne narod Kosova, posto se malo ne-Albanaca potrudilo da se registruje za glasanje 28. oktobra. Oni imaju isuvise puno problema da prezive albanski teror da bi napustili kuce i rizikovali smrt samo da ozakone vladavinu svojih ugnjetaca.

NEZAVISNOST ILI NEUSPEH

Nema sumnji u glavama kosovskih Albanaca o tome sta je njihov konacni cilj: nezavisnost. Njihov nacionalni konzensus po tom pitanju je zapanjujuci. Citav niz albanskih lidera, navodno iz svih krajeva politickog spektra, govori jednoglasno o ovom pitanju. Glavna razlika izmedju albanskih politickih stranaka - cija imena sva sadrze reci "demokratsko" i "Kosova" (iskvareni albanski naziv za ovu pokrajinu) - cini se da je u licnosti lidera, a ne u politici. Ali zar je zaista vazno ko ce voditi secesiju - Taci, Rugova, Hajredinaj ili neko drugi - ako vec postoji siroko rasprostranjeni konzensus oko toga da ce biti secesije?

Ono sto ovi izbori predstavljaju, onda, je prvi krug izmedju razlicitih frakcija supra-politickog entiteta; nazovimo ga "Albanska separatisticka stranka", koja je takodje i jedina albanska stranka na Kosovu. Ako postoje Albanci koji zele da koegzistiraju sa Srbima i drugima unutar Jugoslavije, oni ili cute ili mediji ignorisu njihove izjave.

Kosovski Albanci su toliko nekompromisni u pogledu svog cilja da su cak skovali i ime za sebe koje prenosi njegovu sustinu: "Kosovari." Kao Bosanci ili Kalifornijci, to je u najboljem slucaju geografska oznaka. Ali upornom upotrebom u medijima i od strane inostranih prijatelja Albanaca, "Kosovar" je postao sinonim za Albanca kao i sinonim za "gradjanin" Kosova. Koristeci moc imena, Albanci efektno potrazuju ovu pokrajinu za sebe i izbegavaju sva pitanja o legitimnosti te tvrdnje - s obzirom da Albanci vec imaju svoju nacionalnu drzavu (Albaniju) i da je njihovo "samoopredelenje" prema tome ispunjeno, cak i sledeci Vilsonijansku doktrinu. Ali Kosovari nemaju svoju sopstvenu zemlju.

UZ MALU POMOC SVOJIH PRIJATELJA

SAD stalno izjavljuju da ne podrzavaju nezavisnost Kosova. Medjutim, 15. oktobra je "anonimni" izvor sa visokog nivoa rekao da SAD zele da Kosovo bude treca republika u Jugoslaviji, a ne pokrajina u Srbiji. Interesantno je da su albanski separatisti zahtevali ovaj status jos 1968. jer bi tako imali pravnu osnovu da se otcepe. Covek treba samo da se seti kriterijuma koji je primenjen 1991. godine kada je EU odlucila da prizna pravo jugoslovenskih republika, a ne naroda, na samo-opredelenje. Za Albance je ideja o Kosovu republici je sada proslost: oni vec imaju prakticnu nezavisnost. Ali za SAD bi deklarisanje republike bio savrsen nacin da izbegnu odgovornost za neizbeznu secesiju Kosova i to bi omogucilo Vasingtonu da prizna Kosovo slicno kao i Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju i Bosnu pre osam godina.

Mnogi americki politicari u stvari favorizuju nezavisnost Kosova. Medjunarodna krizna grupa je cvrsta u svojoj podrsci vec preko dve godine. Na celu Medjunarodne krizne grupe su uticajni ljudi iz americkih politickih krugova i ona je napravila brojne agresivne preporuke koje su nekoliko puta u proslosti bile usvojene, naime u aferi sa preuzimanjem Trepce. Konacno, americki Institut za mir, koga finansira vlada, je stvarno iscrtao putnu kartu za nezavisnost Kosova jos u septembru 1999., kada su albanski separatisticki lideri potpisali Lensdaun deklaraciju pod americkim pokroviteljstvom.

"NEZAVISNA" PODRSKA

Pet dana pre izbora, samozvana "Nezavisna medjunarodna komisija za Kosovo" preporucila je "uslovnu nezavisnost" za ovu okupiranu srpsku pokrajinu. To nije prvi put da neka samonaimenovana komisija donosi presudu o buducnosti Jugoslavije. Presudivsi da bi komunisticke administrativne granice postale medjunarodno priznate ako jugoslovenske republike proglase nezavisnost, sramotna Badinter Komisija je mnogo doprinela krvoprolicu pocetkom 90-ih godina. Ali ova komisija je vise nego samonaimenovana. Iako ona etiketira sebe kao "nezavisnu od vlada i medjunarodnih organizacija", predsedavajuci ove komisije nije niko drugi do prvi tuzilac Medjunarodnog tribunala za ratne zlocine za bivsu Jugoslaviju, Ricard Goldstoun.

Koincidencija je da je bivsi tuzilac imperijalnog Tribunala za ratne zlocine sada na celu "nezavisne" komisije koja preporucuje nezavisnost Kosova? Ovaj Tribunal - koji je u stvari nelegitiman prema povelji UN - stalno demonstrira svoj karakter pseudo-pravnog ogranka NATO, sa optuznicama podignutim protiv jugoslovenske vlade tokom kosovskog rata i protiv lidera bosanskih Srba, Momcila Krajisnika, samo nedelju dana pre opstinskih izbora u Bosni kao najupadljivijim primerima.

Goldstoun je naveo u izvestaju svoje komisije da nije "realno niti opravdano ocekivati da kosovski Albanci prihvate vladavinu iz Beograda nakon etnickog ciscenja od strane srpskih snaga i uzasnih krsenja ljudskih prava koja su se odigrala." S obzirom da je ovaj Tribunal izjavio u avgustu da je manje od 3.000 ljudi ubijeno na Kosovu, da brojni izvestaji jasno ukazuju na to da su mnogi Albanci dobrovoljno otisli da bi izbegli bombardovanje i da se od NATO okupacije nealbansko stanovnistvo Kosova tretira gore od icega sto su Albanci tvrdili da su bili tome podvrgnuti, argument Goldstouna drzi vodu koliko i sito. Ali argumenti su cesto beznacajni kada sluze sami sebi. Kada se takva izjava da nedelju dana pre izbora u kojima se ocekuje da Albacni legitimisu tvrdolinijske separatiste na lokalnim pozicijama moci, to predstavlja jasnu poruku da oni za to imaju punu podrsku nezvanicnog aparatusa zapadnog spoljnopolitickog aparatusa.

LEGITIMISANJE LAZI

Od pocetka NATO okupacije u junu 1999. albanska milicija je ubila preko 950 Srba, 150 Roma i 400 "nelojalnih" Albanaca. Albanci su spalili i opljackali preko 5.000 srpskih i romskih kuca, a onda molili za donacije u gradjevinskom materijalu da poprave "svoje domove." Unisteno je osamdeset sedam srpskih crkvi. U utorak je pristinski geto - gde sacica preostalih Srba zivi okruzena britanskim vojnicima i bodljikavom zicom - napadnut antitenkovskom raketom.

Oliver Ivanovic, predsednik Nacionalnog veca Srba iz Mitrovice, koga se SAD gnusaju, nije cak ni spomenuo izbore u svom skorasnjem intervjuu za beogradske novine. Momcilo Trajkovic, lider srpske stranke povezane sa sadasnjom vladajucom koalicijom u Beogradu, odbio je srpsko ucesce u izborima "ni pod kojim uslovima." Trajkovic, bivsi blizak saradnik trece spske frakcije na Kosovu, na cijem je celu vladika Artemije, upozorio je vladiku da njegovi napori da pomogne Kusneru znace "davanje legitimiteta albanskim ekstremistima."

Napadajuci jednoga medju njegovom ugrozenom zajednicom koji vidi spas u saradnji sa UN i njihovim albanskim sticenicima, Trajkovic prica o "mnogim lazima Kusnera." S obzirom na to da se citava NATO kampanja na Kosovu, od bombardovanja do okupacije, bazirala na providnim lazima o na hiljade mrtvih Albanaca i "genocidu" koji su pocinili Srbi - dok je u stvarnosti broj mrtvih bio manji od 3.000, a albanski zlocini protiv Srba su bili ti koji su bili otvoreni i dokumentovani - Kusnerove prevare vezano za naredne izbore zvuce prilicno pitome. Medjutim, to je samo zato sto se one oslanjaju na samu Veliku laz - ideju da je nezavisnost Kosova na neki nacin zasluzena patnjom Albanaca.

Naravno, kosovsko-albanski politicari svi govore jezikom "demokratije." Njihove izjave pune su milozvucnih reci koje obecavaju toleranciju, pravdu, mir, koegzistenciju i demokratski prosperitet. Ako stalni napadi na Srbe i ne-Albance uopste nisu dovoljni da demaskiraju zablude takvih osecanja, mozda ce nesto drugo to uciniti.

Albanija je dodelila Dzejmiju Seju svoj najvisi orden za "zastitu vrednosti humanosti, demokratije, slobode i ljudskih prava." Sej, da se podsetimo, je bio porptaprol NATO-a odgovoran za smisljanje i plasiranje propagande koja se sada zamenjuje realnoscu. On je opravdavao masovno bombardovanje civila, infrastrukture i izbeglickih kolona, drsko poricao krivicu NATO-a za ova dela terora i ponavljao ad nauseam price o "genocidu" za koje se kasnije ispostavilo da su efemerne koliko i njegov integritet. Ovo, u glavi albanskog predsednika Meidanija, cini "humanost, demokratiju, slobodu i ljudska prava."

LAZNE KUTIJE I OBMANE

Tokom prvih izbora u komunistickoj Jugoslaviji, glasanje se sastojalo od ubacivanja loptice u kutiju. Bile su samo dve kutije - jedna obelezena sa Narodni front a druga bez oznake. Ako bi se neko usudio da ubaci lopticu u ovu "laznu kutiju" videli bi ga naoruzani izborni posmatraci ovog novog rezima i njegova sudbina bi bila zapecacena - da ne spominjemo da bi njegov zapravo bio bacen, posto su "lazne kutije" sluzile samo da se identifikuju oni koji su protiv vlade, a ne da se ponudi alternativa za glasanje.

Kosovska nealbanska populacija moze, naravno, demokratski da ubaci svoje glasove u metaforicku "laznu kutiju", posto joj nedostaju osnovni uslovi koji bi im omogucili da glasaju. Cak i ako bi se svi uzdrzali od glasanja, Airlie Deklaracija koju je jedna srpska grupa potpisala sa Albancima, pod pokroviteljstvom vlade SAD, ovlastila je UNMIK guvernera da naimenuje Srbe i druge ne-Albance u opstinska veca u kojima dominiraju Albanci, da tamo sluze kao obmana za Potemkinovu demokratiju na Kosovu.

VLADAVINA (tj. ISMEJAVANJE) ZAKONA

Ako nakon svega ovoga neko veruje da je Imperija ozbiljna po pitanju postovanja svojih zakonskih obaveza u pogledu Kosova, nikakvi argumenti ga ne mogu ubediti u suprotno. NATO nije trazio pravno opravdanje za svoj divlji napad na Jugoslaviju u martu 1999. i postovao je samo one delove UN rezolucije 1244 koji su mu omogucili da okupira Kosovo i da ga preda OVK. Imperije, na kraju krajeva, posmatraju zakon kao nesto sto se koristi kao oruzje, a ne postuje. Iako sa moralne perspektive moze imati smisla za Kostunicinu vladu da potrazuje Kosovo na pravnim osnovama, sam zakon sigurno nece biti dovoljan da parira dvostrukom efektu imperijalne moci i fizickog prisustva Albanaca.

Ipak, cak i imperijalna vojska i fizicka kontrola Kosova od strane albanskih separatista nisu sami po sebi dovoljni da obezbede nezavisnost ove pokrajine. Bitka za Kosovo je daleko od zavrsene, a iako su njene prve dve runde zavrsene, treca tek treba da pocne.

Nebojsa Malic je napustio svoj dom u Bosni nakon sto je potpisan Dejtonski sporazum i trenutno prebiva u SAD. Tokom Bosanskog rata on je imao pristup diplomatskim i medijskim pitanjima u Sarajevu, a clanci su mu objavljivani u listu Independent. Kao istoricar koji se specijalizirao za medjunarodne odnose i Balkan, Malic je napisao brojne eseje o Kosovskom ratu, Bosni i srpskoj politici, koje je objavljivao Kongres srpskog jedinstva. Njegova ekskluzivna kolumna za web sajt Antiwar.com izlazi utorkom.

[ Ostali clanci i misljenja ]

Copyright ©2000 beograd.com. All Rights Reserved.