Novi svetski poredak
pise Bob Djurdjevic

11.04.2000.

Novi svetski poredak i Srbi - Deo XXVII

CISTIJI, UREDNIJI SVET? TESKO.
ALI U SVAKOM SLUCAJU SMRTONOSNIJI...

Amerika nije bas bila finije, prijatnije mesto, kakvo je bivsi americki predsednik Dzordz Bus zeleo da ona bude tokom njegove kampanje 1988. godine. Ali cini se da svet postaje cistije, urednije mesto. Ljudi piju sve manje secerne vodice i vise se briju. Pepsi i Koka Kola nisu vise na listi najboljih 100 multinacionalnih kompanija, a kompanija Gillette je dospela na tu listu!

Nazalost, svet takodje konzumira sve vise brze hrane. McDonald’s biznis, na primer, cveta. Kralj Smeca (od hrane), koji sada otelotvoruje “Princeve 20. veka” - velike multinacionalne kompanije - i dalje preplavljuje svet hamburgerima i pomfritom, samo, izgleda, uz manje secerne vodice.

Ovo su neki od zakljucaka koji se mogu izvuci iz izvestaja Ujedinjenih nacija za 1999. godinu o poslovnim rezultatima najboljih 100 multinacionalnih kompanija (1997). Druge obzervacije su mozda manje bombasticne, ali su dublje.

Kao sto je ona da, uprkos svojim zvezdanim poslovnim rezultatima, Kralj Smeca (brze hrane) privlaci i drugu vrstu paznje. Od sastanka globalista u Sijetlu (Svetska trgovinska organizacija) do onog u Davosu (Svetski ekonomski forum), izloge McDonald’s restorana razbijaju oni koji se protive kolonizaciji sveta od strane Princeva.

Prednji izlozi McDonald’s restorana mozda su zgodna meta globalnog revolta protiv finansijske tiranije Princeva, makar samo zato sto je tesko bacati kamenje kroz Microsoft Prozore (Windows). Ali da su musterije najvece svetske softverske kompanije imale sansu da razbiju njene prozore za svaki lom koji je Windows uzrokovao u njihovim sistemima, glavna zgrada kompanije Microsoft bi imala vise rupa nego svajcarski sir. Zapravo, mozda izgleda kao svajcarski sir i bez sira.

Nije ni cudo da je Bil Gejts, Kralj Prozora (Windows) i Princ Dima i Ogledala, takodje postao Frulas iz Hamena kada je pogodjen pitom posto je prisustvovao konferenciji u Davosu 1998. godine (vidi Aneks Biltena 98-6 od 5. februara 1998.).

Nije sve dobro u bunaru Princeva

Ali nije sve dobro u bunaru Princeva. Njihova imovina u inostranstvu je opala za 1,3% 1997. godine, nakon sto je 1996. godine bila skocila na rekordni nivo od 1,8 triliona USD.

Tako da ce cak i globalni stanovnici koji su izabrali da ne bacaju kamenje ili pite na simbole globalistickog Novog svetskog poretka, a koji su ipak duboko ogorceni zbog unistenja nacionalnih suvereniteta i kultura - sto je znacio pokusaj Princeva tokom 90-ih godina da kolonizuju svet, naci razloge da se raduju razlicitim princevskim prenosima imovine skrivenim iza dosadne statistike Ujedinjenih nacija. Zapocinjuci tonom izvinjenja, pisci UNCTAD toma od 542 stranice su iskoristili svaku priliku koju su imali da kazu nesto sto je najmanje nelaskavo o neuspesima multinacionalnih kompanija.

“Trzisna kapitalizacija najboljih 500 firmi u kineskom vlasnistvu je u 1998. godini reducirana za skoro polovinu”, zapisali su UN pisari Princeva. Ali UN kmetovi su bili ohrabreni prijatno “iznenadjujucim” porastom od 7% u stranim investicijama u Juznoj Koreji!?

Obicnim jezikom su mogli da kazu:

“Globalni investitori su 1998. godine s prezirom odbili inostrani udeo u kineskom vlasnistvu, isto kao sto su Juznokorejske naivcine pocele da bacaju svoj preostali dobar novac za losim, u nadi da ce uhvatiti voz koji je vec napustio stanicu.”

To je ono sto bi neki analiticar koga ne placaju Princevi mogao da kaze o princevskim investicionim lukavstvima. Ili neki koji mozda radi za Princeve, ali se nada da ce oni mozda zeleti da upotrebe barem neka lukavstva pre nego sto bace na stotine milijardi dolara, kao sto su uradili tokom krize u Jugoistocnoj Aziji.

Povremeno su se UN pisari cak spustali tako nisko da su prekrajali (sopstvenu) istoriju tako da naprave da omiljene investicione mete Princeva izgledaju dobro. Priliv kapitala u Kinu u 1997. godini bio je 45,3 milijardi USD, prema izvestaju UNCTAD-a za 1998. godinu (vidi “Dva lica globalizma”, dec./98.). U izvestaju za 1999. godinu, medjutim, cifra Kine za 1997. godinu bila je prepravljena na 44 milijardi USD. Tako da bi UN pisari mogli da napisu:

“Kina ostaje jedini najveci primalac saveznih razvojnih investicija (FDI) medju zemljama u razvoju. Priliv u Kinu (u 1998.) bio je 45 milijardi USD, sto je blagi porast u odnosu na 1997”.

Sto je besmislica, naravno. Ali je takodje i dobra indikacija o tome kako globalisti postaju ocajni u forsiranju globalizma po svaku cenu, cak i po cenu istine.

Ali UNCTAD-ovo prekrajanje istorije u slucaju Kine je bila decja igra u poredjenju sa ulepsavanjem koje je izveo kad je u pitanju Izrael. U izvestaju UN za 1998. godinu ukupan priliv kapitala u Izrael, koji je usput naveden kao “razvijena” zemlja, u istoj ligi sa Japanom, Australijom, Novim Zelandom i Juznom Afrikom, bio je 10,1 milijardu USD u periodu 1990.-1997. godine. Medjutim, u izvestaju za 1999. godinu cifre za Izrael su revidirane cak u tolikom obimu da je nestalo 4,2 milijarde USD, ili 42%, od pretpostavljene ukupne sume za period 1990.-1997.!?

Globalni investicioni trendovi

Mnogo puta ranije sam rekao da je kapital kukavica. Nakon finansijske krize u Jugoistocnoj Aziji 1997. godine sada mozete videti koliko je velika kukavica. Dok je na stotine milijardi dolara pobeglo od nestabilnosti prethodno “Azijskih tigrova” od trzista, one su isplivale na “bezbednijim” obalama Severne Amerike i Evrope, podupiruci lokalne berze i ekonomije.

Na primer, 1998. godine ovo je dovelo do skoka od 68% u direktnim stranim investicijama u razvijenim zemljama, na skoro pola triliona, sto je uvecalo njihov slozeni godisnji rast u periodu 1990.-1998. za 19%. Od ukupne sume od 460 milijardi USD, zemlje EU su primile 230 milijardi USD, dok su SAD i Kanada dobile 210 milijardi USD. Ovo je ostavilo samo 20 milijardi USD za ostatak razvijenih zemalja, kao sto su Japan, Australija, Novi Zeland, itd.

Nasuprot tome, uz izuzetak Kine, vecina zemalja u razvoju u Aziji je u 1998. godini pretrpela ostar pad priliva kapitala od multinacionalnih kompanija. Jugoistocna Azija je pretrpela pad od 12% - na 77 milijardi USD; zemlje Pacifika su pretrpele pad od 24% - na 11,1 milijardu USD, dok su Azija/Pacifik kao celina pretrpeli pad od 14% u prilivu kapitala - na 88 milijardu USD.

Ali nijedna velika zemlja nije napadnuta od strane multinacionalnih kompanija tako lose kao Rusija. Inostrane direktne investicije su u 1998. godini opale za 65%, sa 6,2 milijarde u 1997. na samo 2,2 milijarde. Ovo je izjednacilo Rusiju, najvecu i najbogatiju zemlju na svetu po rudnim bogatstvima, sa sicusnom Madjarskom ili Rumunijom, na primer.

Niti je 1998. ovo bila neka vrsta jednogodisnjeg kaprica. Mi vec godinama pricamo da ne treba slusati retoriku lidera Novog svetskog poretka; da treba pogledati nacin na koji Princevi investiraju svoj novac. A ako to uradite, brzo cete shvatiti da Rusiju namerno i konzistentno izgladnjuju kad je u pitanju inostrani kapital; da je ona i dalje Strasilo br. 1 Novog svetskog poretka.

Grafikon koji pokazuje ukupne investicije inostranog kapitala per capita (po glavi stanovnika) u razlicitim zemljama sirom sveta, u periodu 1990.-1998., pokazuje da su Madjarska i Izrael, na primer, primili 17 i 15 puta vise novca per capita respektivno nego Rusija. Brazil i Kina su dobili osam i pet puta vise. Cak je i Kina dobila duplo vecu sumu investicija per capita nego Rusija, iako je Kina zemlja sa najvecim brojem stanovnika na svetu. Samo je Indija, najveca svetska demokratija i i strateski partner Rusije, dobila manje novca per capita. U medjuvremenu, kao sto ste videli iz moje ranije kolumne o Hajderu, Evropljani su medju najboljih 100 multinationacionalnih kompanija prakticno bili neozledjeni propastima u Aziji 1997. godine. Evropske kompanije su dostigle srazmere procvatau 1998. godini.

Drugi svetski regioni

U medjuvremenu su neki drugi svetski regioni takodje imali koristi od bekstva kapitala iz Azije. Istocna Evropa, osim Rusije, je sigurno bila jedna od zahvalnih primalaca. Investicije stranog kapitala u ovom bivsem delu “Sovjetskog carstva” su u brzom usponu, bas kao sto smo i predvideli jos 1996. godine u nizu specijalnih izvestaja o investicionim izgledima u Istocnoj Evropi (vidi “Renesansa broj II Istocne Evrope’; Tajvan u susedstvu”, jun/96).

U periodu 1990.-1997. priliv stranog kapitala u ovom delu sveta je skocio na 18,5 milijardi USD. A cak i nakon pada od 5% 1998. godine (zbog nevolja Rusije), to cini 66% slozeni godisnji rast u periodu 1990.-1998. vecim nego kod ijednog drugog regiona u svetu. Istocna Evropa cak nadmasuje 38% slozeni godisnji rast Kine u istom ovom periodu.

Medju Latinoamerickim zemljama Brazil je imao koristi od bega kapitala iz Azije. 1998. godine direktan priliv kapitala u Brazil skocio je za 53% - na 28,7 milijardi USD, sto je najveci porast za bilo koju veliku zemlju. Nije vazno sto je sam Brazil iskusio ekonomsku krizu u istom vremenskom okviru (vidi Okretna vrata Centralne brazilske banke”, feb/99). Sve sto je bilo potrebno je bilo da se bivsi direktor fondacije Dzordza Sorosa instalira kao guverner Centralne brazilske banke, pa je novac iznenada poceo da pristize.

Nije vazno sto se interni dug Brazila od 60 milijardi USD u 1994. vinuo na vise od 350 milijardi u 1998. godini. Ovo moze zvucati kao pogrebna zvona za milione radnih mesta u Brazilu, ali je to muzika za usi medjunarodnih bankara. Oni su jos jednom dokazali, kao i u Meksiku 1995. godine, da je jedan nacin da se resi finansijska kriza da se baci novac na nju. Ukljucujuci tu i novac poreznika, naravno, u formi MMF ili finansiranja Svetske Banke.

Onda treba samo zatvoriti ili otkupiti lokalna preduzeca po bagatelnim cenama, “restruktuirati” (sto znaci otpustiti) vecinu njihove radne snage, a onda voditi preostale kompanije u skladu sa interesima globalistickih Princeva, a ne zemlje u kojoj egzistiraju.

Argentina, Venecuela i Meksiko, na primer, vec vide losu stranu globalizma. Ogromni porasti u stranim investicijama u 1997. godini pretvorili su se u ostre padove u 1998. U slucaju Argentine, oni su se stropostali 30% - sa 8,1 milijarde na 5,7 milijardi USD. Inostrane investicije u Venecueli su pale 27% - sa 5,1 milijarde USD na 3,7 milijardi. Meksiko, s druge strane, je iskusio redukciju od 20% tokom istog ovog perioda - sa 12,8 milijardi na 10,2 milijarde USD.

Kako doslo, tako i otislo… za robove Novog svetskog poretka.

  [ Prethodni clanci ]

Copyright ©2000 beograd.com. All Rights Reserved.