http://www.independent.co.uk/news/World/Europe/2001-01/fisk170101.shtml

17. januar 2001.

Robert Fisk: 

Jesu li vlade zemalja clanica NATO krive za pocinjavanje groznog ratnog zlocina?

`G. Bler, g. Klinton, Lord Robertson i ostali ne zele da znaju za Srbe u Bosni koji umiru'

NATO je u begu. Nije tesko videti zasto. Moralni krstas protiv srpskog varvarizma je drzi mac napravljen od osiromasenog uranijuma. A kako sve vise i vise dokaza ukazuje na strasnu vezu izmedju municije sa osiromasenim uranijumom i eksplozije obolevanja od raka i leukemije medju hiljadama civila koji su bili blizu detonacija bombi sa osiromasenim uranijumom, ovaj mac sada izgleda mnogo vise uznemirujuce nego cilj krstaskog pohoda. Nakon ignorisanja na stotine dece - i na hiljade odraslih - koji su umrli od raka i leukemije nakon upotrebe osiromasenog uranijuma u Zalivskom ratu, Amerikanci i Britanci jos uvek tasto tvrde da "nema dokaza" o nekim losim efektima nakon njegove upotrebe u Bosni 1995. ili u ratu protiv Srbije 1999. godine.

Nije potrebno ni reci, postoji visoko rasisticki element nase zabrinutosti za osiromaseni uranijum. Tek je sudbina evropskih ili americkih vojnika izazvala NATO-vu bujicu poricanja. Na jucerasnjoj NATO pres konferenciji se tvrdilo - mada neuverljivo - samo da NATO personal nije ugrozen. Sacica neobjasnjenih slucajeva obolelih od raka u italijanskoj i nemackoj vosjci stvorila je vise uzbudjenja medju evropskim premijerima nego veliki broj muslimanskih ili srpskih zivota u Iraku i Bosni. Kad sam prvi put izvestavao o uzasno povecanoj stopi obolevanja dece u Iraku od raka nakon Zalivskog rata, britanska vlada je prosto rekla da nema naucnih dokaza. Sada isto to kazu za svoje srpske zrtve.

I, naravno, nijedan NATO zvanicnik, nijedan NATO naucnik, nijedan NATO doktor nije bio na licu mesta da ispita i istrazi slucajeve Srba iz mesta gde je NATO bombardovao u Hadzicima, koji umiru vec pet godina - sto je sudbina koja je otkrivena u listu The Independent tokom vikenda.

Nijedan pripadnik NATO-a nije dosao da vidi 12-godisnju Sladjanu Sarenac, koja se igrala srapnelom nakon bombardovanja 1995., kad je imala sest godina, a kod koje se pojavio misteriozni "zuti pesak" ispod noktiju u roku od dva meseca, kojoj su zatim otpali nokti, koja je pala u komu koja je trajala 30 sati, koja ima unutrasnje krvarenje i, sa krvavim tackama pod kozom i na licu, izgleda da ima leukemiju. Ako bi ijedan NATO doktor zeleo da me kontaktira u Sarajevu danas (medjunarodni broj: 00387-33-288000, lokal 215), ja cu ga licno odvesti u Sladjanin neosvetljeni dom u Bratuncu (njeni roditelji imaju tolike medicnske troskove da ne mogu da plate struju) da moze da je vidi.

Medjutim, ne ocekujem nikakve pozive. NATO kaze da nema dokaza. Istina je da on ne zeli nikakve dokaze. I sve dok moze da se oslanja na naucne preglede americkih profesora - cesto na institutima koje dobro placa americko MInistarstvo odbrane - i na tim Kraljevskog drustva, koji se nije cak ni potrudio da poseti Bosnu, a kamoli Irak, NATO misli da moze da se izvuce s tim. Poslednja stvar koju NATO zvanicnici, u svojim navodnoj zedji za znanjem o osiromasenom uranijumu, zele je da im se da isto ono znanje koje ih ocekuje na brdima i pustinjama gde su njihovi tenkovi i avioni koristili bombe i granate sa osiromasenim uranijumom.

Pa hajde da pogledamo samo jedan dokaz koji Lord Dzordz Robertson, generalni sekretar NATO-a, i njegovi prijatelji u Briselu ignorisu u svom poricanju opasnosti od osiromasenog uranijuma. Pre skoro 10 godina, odmah nakon Zalivskog rata, potpukovnik M.V. Cimn, iz Nacionalne laboratorije Los Alamosa, napisao je memorandum majoru Larsonu iz americke vojske. Datirano 1. marta, ono pocinje ovako - tipicnim NATO govorom - sa uobicajenom verzijom neznanje-je-blagoslov o osiromasenom uranijumu:

"Postoji relativno malo podataka o srmti od metaka penetratora sa uranijumom, bilo da je u pitanju dugacka verzija koja se ispaljuje iz tenka ili GAU-8 metak koji se ispaljuje iz A-10 aviona za blisku podrsku. Skorasnji rat je verovatno umnozio broj metaka sa OU na ciljevima po redu velicine. Smatra se da su OU penetrator meci bili veoma efektni protiv irackih oklopnih ..."

U redu, do sada. Ali onda dolazi ovaj paragraf: "Postoji zabrinutost koja je i dalje prisutna vezano za uticaj OU na zivotnu sredinu. Zbog toga, ako niko ne pravi pitanje vezano za efikasnost OU na bojnom polju, OU meci mogu postati politicki neprihvatljivi i tako izbrisani iz arsenala". Obratite paznju na onaj deo o OU koji bi mogao postati "politicki neprihvatljiv".

Ali cekajte, Evo ga pasus broj tri:

"Ako su OU penetratori dokazali svoju vrednost tokom nedavnih borbenih aktivnosti u Zalivu, onda mi treba da osiguramo njihovu buducu egzistenciju (dok se ne razvije nesto bolje) preko pobornika u Sluzbi/Ministarstvu odbrane. Ako se ne obezbedi pobornistvo, moguce je da cemo izgubiti vrednu borbenu sposobnost".

I eto vam. OU treba da se objasni kao efikasno oruzje koje ne izaziva rak - "pobornistvom", jezikom Kola Cimna - dok ne naidje "nesto bolje" (i manje kancerogeno). Ako ne, jadna stara vojska ce "izgubiti" pravo da koristi ovo zlo oruzje. A ovde, radi forme, je konacni, ubilacki pasus:

"Ja smatram da treba da imamo na umu ovo osetljivo pitanje kad se pisu izvestaji o akcijama".

Pitam se, moze li biti efektnijeg ohrabrenja vojnim oficirima da prepravljaju svoje izvestaje o pravim efektima OU? I zar ne lezi samo kukavicko, lazljivo rezonovanje iza svih onih uctivih izjava gospode Robertsona/Seja/ Lejtija et al u Briselu?

I samo kao dopuna, evo jednog pasusa iz pisma Alana Kasona, sluzbenika Jedinice za bolest veterana zalivskog rata rabinu Dr Majklu Hiltonu 16. marta 1998. Dr Hilton je pitao da li je u Zalivu korisceno "radioaktivno oruzje".

Vecina OU municije u Zalivu, objasnjava g. Kason, "ispaljivana je na slabo naseljene pustinjske regione" - tesko da je opis koji bi se usudio da upotrebi kad su u pitanju Bosna i Kosovo - iako "vlada priznaje da je izvestan broj irackog ljudstva (vojnog i civilnog) mozda izlozen OU i drugim produktima sagorevanja OU odmah nakon Zalivskog rata, mi nemamo informacije vezano za neke iracke zrtve koje su mozda rezultirale od te izlozenosti".

Ali, naravno, ima puno informacija o tim irackim civilima, kako to Ministarstvo odbrane, americko i britansko, i NATO sasvim dobro znaju. Sto je i razlog da ne zele da posete umiruce Srbe u Bosni. G. Bler, g.Klinton, Lord Robertson i ostali ne zele da znaju; a naravno, oni ce se izvuci s tim.

Da, ja znam da je Sadam uzasan covek. Ali umiruca deca Iraka nisu ratni zlocinci. Da, ja znam da su se Srbi krvavo probijali kroz Bosnu. Ali 12-godisnja Sladjana Sarenac nije ratni zlocinac. I to je cela poenta; jer ako nase vlade budu konacno primorane da priznaju da je OU odgovoran za sporu smrt na hiljade civila, i da su sve vreme potajno znale da ce se ovo dogadjati, onda ce one imati nesto zajednicko sa Irakom i Srbijom: onda su i one pocinili ratni zlocin.

[ Ostali clanci i misljenja ]

Copyright ©2000 beograd.com. All Rights Reserved.