Tim Judah:
Nakon citave decenije rata sta je sve ovo nasilje postiglo na
Balkanu?
'Zamislite, pre samo 10 godina Jugosloveni su isli na odmor u
inostranstvo a njihova zemlja je stajala na kapiji EU'
Bicete prokleti ako uradite i prokleti ako ne uradite. Nakon dogovora
kojim se dozvolilo povlacenje albanskih gerilaca iz strateskog sela kod
makedonske prestonice Skopja, makedonski nacionalisti su demonstrirali,
palili slike Havijera Solane, sefa spoljne politike EU, i cepali NATO
zastave. Od tada reporteri zauzimaju stav pri ispitivanju koji implicira
da je cinjenica da su Makedonci skandirali: "Albance u gasne komore" sve
bila greska ove dve zapadne organizacije.
Hajde da zamislimo drugi scenario. Taj je da g. Solana i NATO nisu nista
uradili. Onda, par Makedonaca je poginulo, njihove snage bezbednosti su
uspele da udju u zauzeta sela, prva velika gruupa albanskih civila je
ubijena, albanski gerilci su oborili putnicki avion koji je sletao na
aerodrom Skopje, talas krvavih pogroma je zapoceo, a konvoj NATO vojnika
je napadnut od strane nepoznatih naoruzanih lica.
Vidite poentu? Prokleti ako uradite a prokleti ako ne uradite. I, naravno,
ovaj scenario nocne more moze sutra stvarno osvanuti u vestima. Do sada je
konflikt bio na relativno niskom nivou, ali je vec proizveo 100.000
izbeglica koje predstavljaju 5 odsto stanovnistva.
Posto smo mi uctiv narod, nase diplomate uvek ponavljaju mantru da "nema
resenja kroz nasilje". Na jednom nivou je to tacno, ali na drugom je lekcija
poslednjih 10 godina rata pokazala nekima da upravo suprotno moze biti
slucaj.
Pre tacno 10 godina video sam ostatke prvih zrtvi jugoslovenskih ratova.
Slovenacke snage su oborile jedan jugoslovenski vojni helikopter. On je
pao i dva pilota su poginula, koji su slucajno bili Slovenci. Ali, jos je
sokantnije od ovog prvog cina nasilja bila cinjenica da je taj helikopter
nosio hleb koji sada lezi razbacan po ulici.
I tako je sve od tada. Ratovi su bili takvi. Neki su dobili sta su zeleli, nezavisnost
za svoje male zemlje ali i siromastvo, da ne spominjemo na desetine ili
stotine hiljada mrtvih, milione izbeglica i milione skrhanih zivota.
Zamislite, pre samo 10 godina Jugosloveni su isli na odmor u inostranstvo,
a njihova zemlja je stajala na kapiji EU!
Ali, kako kazem, neki su dobili ono sto su zeleli. Nasilje je bilo resenje
za Hrvate, koji su zeleli da isteraju Srbe tako da oni vise nikad ne bi
bili problem. Nasilje je bilo resenje za Albance, koji su zeleli da se
oslobode srpske represije. A sada tvrdokorni Makedonci misle da ce ih
nasilje osloboditi od njihovih problematicnih Albanaca. A tvrdokorni
Albanci misle da ce guranjem ovog sukoba do ivice na kraju podeliti zemlju
i zavrsiti rukovodeci sopstvenim malim feudom.
Ali, to se nece isplatiti. Na kraju ovi tvrdokorni nece dobiti ono sto
stvarno zele. Samo ce zavrsiti sa izolovanim, siromasnim komadicima zemlje
pune izbeglica i ljutitog naroda koji se oporavlja od jada.
Sta mi mozemo da uradimo? Niko ne sme da izgubi zivce, a EU i NATO i svi
drugi koji imaju snagu moraju da i dalje vrse pritisak gde god mogu, da
vrate Makedonce i Albance sa ivice. A kad jednom ova prica sidje sa
novinskih stubaca mi ne mozemo dozvoliti sebi da pustimo stvari da se
otrgnu.
Sa izuzetkom Slovenije, nijedan od entiteta ili republika bivse
Jugoslavije nema izgleda da se prikljuci EU ili nekoj drugoj zapadnoj
instituciji u bliskoj buducnosti. Ali, ipak, pridobijanje laskanjem i,
iskreno, mesanje, mahanjem velikim stapovima i velikim mrkvama, pomoglo je
i Hrvatskoj i Srbiji da naprave ogromne korake unapred u proteklih par
godina.
Ali, posto prisiljavanje Srbije da posalje Milosevica u Hag, ili zavrsavanje
pobune na jugu Srbije, ili planiranje buducnosti Kosova moze za neke biti
glamurozni posao dobar za karijeru, nema sumnje da zapadne vlade ne mogu
sebi priustiti da se okanu dosadnog posla. To je sve veoma pompezno oko
buducnosti Kosova, ali ono nece imati buducnosti ako mu ne pomognu da
izgradi drzavne sluzbe. Na srecu, britanski zvanicnici su poceli da
razmisljaju o ovom problemu, ali to je samo jedan od na tuce slicnih dosadnih
poslova koji se moraju obaviti.
Organizovani kriminal i njegovi kancerogeni efekti se moraju takodje
resiti, a organska veza izmedju kriminala i politike u ovom regionu se
mora slomiti.
Na kraju, onda, 10 godina rata nisu resile probleme Balkana. Samo su
stvorile nove probleme. Neki ljudi, kao lord Oven, misle da je jedini
nacin da se razrese balkanski sukobi jednom zauvek da se ponovo iscrtaju
granice, nekom vrstom velike reprize Berlinskog kongresa iz 1878. godine. Ali
ne samo da bi to samo stvorilo jos problema, vec bi to otvorilo Pandorinu
kutiju promena granica od Kavkaza do Timbuktua.
U stvari, cak i javno iznosenje takvih ideja je podsticanje ekstremista u
Makedoniji danas, koji veruju da posto je on lord, Dejvid Oven samo govori
ono sto su g. Bler, predsednik Sirak i predsednik Bus vec tajno
isplanirali ali ne mogu sebi priustiti da to javno priznaju.
Ono sto je stvarno potrebno onda je stalni politicki pritisak, upotreba
nase ekonomske snage i u tu svrhu i radi stvaranja radnih mesta i
stimulisanja svih vrsta regionalne saradnje, od oblasti slobodne trgovine
do lokalnog putovanja bez viza. U ovu svrhu je napravljen neki napredak u
Srbiji i Hrvatskoj, ali Bosna, Kosovo i, naravno, Makedonija ostaju, u
razlicitim stepenima, problemi koje treba resiti.
Na nedavnom sastanku iza zatvorenih vrata cuo sam jednog visokog srpskog
politicara kako kaze bivsem lideru OVK - sada politicaru - i drugim
visokim licnostima sa Kosova da bi Srbi i Albanci trebalo da "rese sada
ono sto se moze resiti, ostave ono sto ne moze za kasnije, a da nikad ne
zaboravimo da se ovde radi o zivotu ljudi". Kosovari su klimnuli glavom u
znak slaganja. Oni to nikad ne bi uradili na javnom mestu.
Koji je onda sledeci korak? Vise sastanaka iza zatvorenih vrata gde Srbi,
Makedonci, Albanci i svi drugi prosto razgovaraju o dosadnim stvarima koje
moraju da se obave. Na kraju krajeva, iako mozemo da razmisljamo o lekcijama iz
Balkanskih ratova sve dok krave ne dodju kuci, voleo bih da predlozim da
bi se nase vreme moglo bolje provesti razmisljajuci o lekcijama iz 50
godina EU i njenih prethodnika. Odnosno, 50 godina onesposobljavanja sastanaka
o ribi-i-euru, umesto prethodno pokusanog pristupu problemima putem
svetskog rata u koji se verovalo.
Tim Judah je autor knjige `Kosovo: Rat i odmazda', objavljenom od
strane Yale University Press
|