http://argument.independent.co.uk/commentators/story.jsp?story=80533

28. jun 2001.
 

Tim Judah:  

Nakon citave decenije rata sta je sve ovo nasilje postiglo na Balkanu?
 

 
'Zamislite, pre samo 10 godina Jugosloveni su isli na odmor u inostranstvo a njihova zemlja je stajala na kapiji EU'

 
Bicete prokleti ako uradite i prokleti ako ne uradite. Nakon dogovora kojim se dozvolilo povlacenje albanskih gerilaca iz strateskog sela kod makedonske prestonice Skopja, makedonski nacionalisti su demonstrirali, palili slike Havijera Solane, sefa spoljne politike EU, i cepali NATO zastave. Od tada reporteri zauzimaju stav pri ispitivanju koji implicira da je cinjenica da su Makedonci skandirali: "Albance u gasne komore" sve bila greska ove dve zapadne organizacije.

Hajde da zamislimo drugi scenario. Taj je da g. Solana i NATO nisu nista uradili. Onda, par Makedonaca je poginulo, njihove snage bezbednosti su uspele da udju u zauzeta sela, prva velika gruupa albanskih civila je ubijena, albanski gerilci su oborili putnicki avion koji je sletao na aerodrom Skopje, talas krvavih pogroma je zapoceo, a konvoj NATO vojnika je napadnut od strane nepoznatih naoruzanih lica.

Vidite poentu? Prokleti ako uradite a prokleti ako ne uradite. I, naravno, ovaj scenario nocne more moze sutra stvarno osvanuti u vestima. Do sada je konflikt bio na relativno niskom nivou, ali je vec proizveo 100.000 izbeglica koje predstavljaju 5 odsto stanovnistva.

Posto smo mi uctiv narod, nase diplomate uvek ponavljaju mantru da "nema resenja kroz nasilje". Na jednom nivou je to tacno, ali na drugom je lekcija poslednjih 10 godina rata pokazala nekima da upravo suprotno moze biti slucaj.

Pre tacno 10 godina video sam ostatke prvih zrtvi jugoslovenskih ratova. Slovenacke snage su oborile jedan jugoslovenski vojni helikopter. On je pao i dva pilota su poginula, koji su slucajno bili Slovenci. Ali, jos je sokantnije od ovog prvog cina nasilja bila cinjenica da je taj helikopter nosio hleb koji sada lezi razbacan po ulici.

I tako je sve od tada. Ratovi su bili takvi. Neki su dobili sta su zeleli, nezavisnost za svoje male zemlje ali i siromastvo, da ne spominjemo na desetine ili stotine hiljada mrtvih, milione izbeglica i milione skrhanih zivota. Zamislite, pre samo 10 godina Jugosloveni su isli na odmor u inostranstvo, a njihova zemlja je stajala na kapiji EU!

Ali, kako kazem, neki su dobili ono sto su zeleli. Nasilje je bilo resenje za Hrvate, koji su zeleli da isteraju Srbe tako da oni vise nikad ne bi bili problem. Nasilje je bilo resenje za Albance, koji su zeleli da se oslobode srpske represije. A sada tvrdokorni Makedonci misle da ce ih nasilje osloboditi od njihovih problematicnih Albanaca. A tvrdokorni Albanci misle da ce guranjem ovog sukoba do ivice na kraju podeliti zemlju i zavrsiti rukovodeci sopstvenim malim feudom.

Ali, to se nece isplatiti. Na kraju ovi tvrdokorni nece dobiti ono sto stvarno zele. Samo ce zavrsiti sa izolovanim, siromasnim komadicima zemlje pune izbeglica i ljutitog naroda koji se oporavlja od jada.

Sta mi mozemo da uradimo? Niko ne sme da izgubi zivce, a EU i NATO i svi drugi koji imaju snagu moraju da i dalje vrse pritisak gde god mogu, da vrate Makedonce i Albance sa ivice. A kad jednom ova prica sidje sa novinskih stubaca mi ne mozemo dozvoliti sebi da pustimo stvari da se otrgnu.

Sa izuzetkom Slovenije, nijedan od entiteta ili republika bivse Jugoslavije nema izgleda da se prikljuci EU ili nekoj drugoj zapadnoj instituciji u bliskoj buducnosti. Ali, ipak, pridobijanje laskanjem i, iskreno, mesanje, mahanjem velikim stapovima i velikim mrkvama, pomoglo je i Hrvatskoj i Srbiji da naprave ogromne korake unapred u proteklih par godina.

Ali, posto prisiljavanje Srbije da posalje Milosevica u Hag, ili zavrsavanje pobune na jugu Srbije, ili planiranje buducnosti Kosova moze za neke biti glamurozni posao dobar za karijeru, nema sumnje da zapadne vlade ne mogu sebi priustiti da se okanu dosadnog posla. To je sve veoma pompezno oko buducnosti Kosova, ali ono nece imati buducnosti ako mu ne pomognu da izgradi drzavne sluzbe. Na srecu, britanski zvanicnici su poceli da razmisljaju o ovom problemu, ali to je samo jedan od na tuce slicnih dosadnih poslova koji se moraju obaviti.

Organizovani kriminal i njegovi kancerogeni efekti se moraju takodje resiti, a organska veza izmedju kriminala i politike u ovom regionu se mora slomiti.

Na kraju, onda, 10 godina rata nisu resile probleme Balkana. Samo su stvorile nove probleme. Neki ljudi, kao lord Oven, misle da je jedini nacin da se razrese balkanski sukobi jednom zauvek da se ponovo iscrtaju granice, nekom vrstom velike reprize Berlinskog kongresa iz 1878. godine. Ali ne samo da bi to samo stvorilo jos problema, vec bi to otvorilo Pandorinu kutiju promena granica od Kavkaza do Timbuktua.

U stvari, cak i javno iznosenje takvih ideja je podsticanje ekstremista u Makedoniji danas, koji veruju da posto je on lord, Dejvid Oven samo govori ono sto su g. Bler, predsednik Sirak i predsednik Bus vec tajno isplanirali ali ne mogu sebi priustiti da to javno priznaju.

Ono sto je stvarno potrebno onda je stalni politicki pritisak, upotreba nase ekonomske snage i u tu svrhu i radi stvaranja radnih mesta i stimulisanja svih vrsta regionalne saradnje, od oblasti slobodne trgovine do lokalnog putovanja bez viza. U ovu svrhu je napravljen neki napredak u Srbiji i Hrvatskoj, ali Bosna, Kosovo i, naravno, Makedonija ostaju, u razlicitim stepenima, problemi koje treba resiti.

Na nedavnom sastanku iza zatvorenih vrata cuo sam jednog visokog srpskog politicara kako kaze bivsem lideru OVK - sada politicaru - i drugim visokim licnostima sa Kosova da bi Srbi i Albanci trebalo da "rese sada ono sto se moze resiti, ostave ono sto ne moze za kasnije, a da nikad ne zaboravimo da se ovde radi o zivotu ljudi". Kosovari su klimnuli glavom u znak slaganja. Oni to nikad ne bi uradili na javnom mestu.

Koji je onda sledeci korak? Vise sastanaka iza zatvorenih vrata gde Srbi, Makedonci, Albanci i svi drugi prosto razgovaraju o dosadnim stvarima koje moraju da se obave. Na kraju krajeva, iako mozemo da razmisljamo o lekcijama iz Balkanskih ratova sve dok krave ne dodju kuci, voleo bih da predlozim da bi se nase vreme moglo bolje provesti razmisljajuci o lekcijama iz 50 godina EU i njenih prethodnika. Odnosno, 50 godina onesposobljavanja sastanaka o ribi-i-euru, umesto prethodno pokusanog pristupu problemima putem svetskog rata u koji se verovalo.

Tim Judah je autor knjige `Kosovo: Rat i odmazda', objavljenom od strane Yale University Press

 

[ Ostali clanci i misljenja ]

 

Copyright © 1995-2001 beograd.com. All rights reserved.