KOMITET ZA MIR NA BALKANU

Govor koji je Filip Hamond odrzao na skupu Komiteta za mir na Balkanu 24. marta 2000. 

LAZI DUGO TRAJU

Proslog juna, kada su NATO trupe usle na Kosovo, svi su bili prilicno poneseni. Tabloidi su, naravno, skakali od uzbudjenja. 'Evo nas, Slobo', oglasio je list `Daily Star` na naslovnoj stranici; 'Ulazimo' rekao je list `Daily Mirror` (11. jun). U stvari, `mi` nismo uspeli da udjemo: vojnici su proveli dan na terenu pre nego sto su se vratili u kamp, jer su Rusi prvi stigli do Pristine. Ali uzbudjenje nije bilo ograniceno na tabloide. U listu `Sunday Times` Mark Franceti je opisao ulazak na Kosovo zajedno sa NATO vojnicima kao `jedinstveno i uzbudljivo iskustvo`, dok je list `Independent` u nedeljnom clanku Dzejmsa Dalrimpla nasao da je `to bio momenat veselja` (13. jun).

Na TV, cak i obicno razumne licnosti, kao Aleks Tompson sa Kanala 4, pricali su o `uspehu americke politike` (22. jun). Taj 'uspeh' se pretvorio u prah u mesecima nakon `oslobodjenja`, ali apolozi NATO bombardovanja 1999. godine ocigledno nemaju stida. U naporu da nadje pravu propagandu za godisnjicu, portparol NATO-a, Dzejmi Sej, pojavio se u dnevnom TV programu (Esther, BBC2, 16. mart) tvrdeci da uprkos sadasnjim 'teskocama' na Kosovu, bombardovanje je uveliko poboljsalo situaciju, dok je Martin Vulekot u listu `Guardian` (17. marta) rekao da `je nelogicno zakljuciti iz ovih teskoca da je intervencija bila greska`.

`Teskoca`? Na stotine hiljada Srba, Roma i drugih manjina (i mnogih Albanaca) isterani su sa Kosova od kada je NATO usao, a mnoge je OVK zastrasila, pretukla, kidnapovala ili ubila. Nasuprot onome sto Vulekot kaze, ne samo da je savrseno logicno suditi o nekoj politici prema njenim rezultatima, vec i je haos na Kosovu danas potpuno predvidljiva posledica NATO akcija. 90-ih godina saznali smo da je 'etnicko ciscenje' nesto sto Srbi rade (uprkos cinjenici da su u najvecoj pojedinacnoj pojavi 'etnickog ciscenja' u hrvatskom i bosanskom ratu, u avgustu 1995., Srbi zapravo bili zrtve). Tokom celih 80-ih godina, medjutim, ovaj termin je koriscen skoro iskljucivo kada se radilo o akcijama i politici albanskih nacionalista na Kosovu. U julu 1982., na primer, list `New York Times` pisao je o njihovim ciljevima ovako: 'prvo ustanoviti ono sto oni nazivaju etnicki cista Albanska republika, a onda je spojiti sa Albanijom i formirati Veliku Albaniju'. U februaru 1998. jedan americki izaslanik je opisao OVK kao 'teroristicku organizaciju', ali kada je pocelo bombardovanje OVK je postala `borci za slobodu`, dok su Srbi portrertisani kao novi nacisti, kolektivno krivi za zlocine protiv covecnosti.

Iako neki ocigledno misle da je zgodnije zaboraviti, vredno je prisetiti se da su NATO-vo bombardovanje i naredna okupacija Kosova trebali da donesu etnicku toleranciju u ovu pokrajinu. Zamislite da je NATO iskreno objavio svoje planove: 'SAD, Nemacka i Austrija su pomogle da se naoruza i obuci jedna teroristicka organizacija povezana sa kriminalom i politikom etnickog ciscenja. NATO ce sada zapoceti rat u njeno ime.' Upisite se ovde za novi humanitarizam. Da bi zaobisao to sto nije imao ovlascenje UN za svoje akcije, NATO nam je prvo rekao da je bombardovanje bilo potrebno 'da se spreci humanitarna katastrofa'. Portparol americkog Ministarstva spoljnih poslova, Dzejms Rubin, objasnio je 25. marta 1999. da da NATO nije delovao, `imali biste na stotine hiljada ljudi koji prelaze granicu`. U specijalnoj emisiji narednog dana, Toni Bler je rekao naciji: `ako sada ne delujemo, moracemo da se borimo sa na stotine hiljada izbeglica'. Da li bi rat bio vidjen kao privlacna opcija da je NATO umesto toga najavio da ce u roku od nekoliko dana od pocetka bombardovanja na stotine hiljada izbeglica bezati? Komentarisuci na godisnjicu, NATO-v novi generalni sekretar, Dzordz Robertson, rekao je nekako zadovoljno: 'Izbeglice su kuci'. Zar mu niko nije rekao da, dok su neke izbeglice kuci, druge beze iz zemlje? Ocigledno da se srpske izbeglice ne racunaju sto se tice zapadnih politicara i novinara. Prema OEBS-u, oko 60% kosovskih Srba i Crnogoraca - 100.000 ljudi - je pobeglo za vreme NATO-vog 78-dnevnog rata. Ipak su njih zapadni mediji neumoljivo ignorisali. Pretpostavljam da je bilo nezamislivo da bi iko bezao od humanitarnih bombi, bacanih demokratski iz moralnih aviona.

NATO-vo drugo opravdanje za njegove, inace, nezakonite akcije bilo je da je morao da zaustavi 'genocid' na Kosovu. NATO nam je rekao da su jugoslovenske snage ubile 10.000 - mozda cak i 100.00 ili vise ljudi. Sada znamo da je Medjunarodni tribunal za ratne zlocine do sada pronasao 2.108 tela (sto je cifra koja obuhvata i civile i one koji su poginuli u borbi, i Albance i Srbe). Mi znamo da u oko 25 `masovnih grobnica` koje su istrazitelji ispitali, nije pronadjeno nijedno telo. Znamo da je ekipa spanskih patologa, poslata da ispita 'polja smrti', pronasla 187 tela, umesto na hiljade kako se predvidjalo. Kad je odlazio sa Kosova u avgustu, spanski tim je osudio NATO propagandu i izjavio: `Mi nismo pronasli nijednu - nijednu - masovnu grobnicu'. Reagujuci na takva otkrica, Megi O`Kejn iz lista `Guardian` tvrdi da 'prica o brojevima cini zivot jeftinim'. Mozda su prave cifre o zrtvama daleko nize od onih koje su spominjane u ono vreme, priznaje ona, ali 'Zar je to zaista vazno?' (BBC Radio 4, 19. februar). To jeste vazno, jer su NATO i njegovi pomagaci bili ti koji su igrali cinicnu igru s brojevima. Da je NATO, umesto ludih tvrdnji o novom holokaustu, najavio da bi njegovo bombardovanje dovelo do intenziviranja lokalnog gradjanskog sukoba, ne bi bilo nikakvog velikog moralnog cilja za entuzijaste NATO nasilja oko koga bi se okupili. Pre godinu dana NATO nas je uveravao da ce strogo voditi racuna da se izbegnu civilne zrtve. Mi sada znamo da je NATO ubio najmanje isto toliko civila tokom svog 78-dnevnog bombardovanja koliki je ukupan broj ljudi koji su umrli na Kosovu tokom prethodnih dvanaest meseci. 12. aprila 1999., na primer, NATO je bombardovao putnicki voz i ubio najmanje 14 ljudi. Ovo je, rekao je NATO, bila nesreca: voz je isao isuvise brzo da bi se izmenila putanja rakete. NATO nam je cak pokazao video traku da nam to dokaze. Ipak u januaru se ispostavilo da je ova video traka pustana trostruko vecom brzinom, sto je ucinilo originalnu tvrdnju besmislenom. Pretpostavimo da je NATO unapred najavio da ce gadjati vozove, autobuse, mostove, toplane, elektrane, fabrike, pijace, bolnice, kuce, skole. Da li bi liberalni komentatori pozdravili ovo kao zoru nove `moralne` spoljne politike?

Postoje dve stvari koje moramo da uradimo pokusavajuci da se suprotstavimo ovoj vrsti propagande. Prvo, treba da zahtevamo da se stvari postave na svoje mesto. 14. marta na Visem sudu u Londonu ITN je dobio parnicu protiv casopisa LM oko price o izvestavanju o logoru Trnopolje u Bosni. Presuda ima nekoliko uznemirujucih implikacija. Ali je verovatno najgora od svega cinjenica da je krestava medijska rasprava koja je usledila nakon ovog slucaja zamaglila njen najvazniji ishod: otkrice casopisa LM da su ITN novinari bili ti koji su bili okruzeni bodljikavom zicom - a ne ljudi koje su oni snimali - na sudu se pokazalo da je ovo otkrice tacno. Cak je i predsedavajuci sudija primetio u svom rezimeu: `Jasno je da su Ian Vilijams i Peni Marsal i njihove TV ekipe pogresno mislili da nisu okruzeni starom ogradom od bodljikave zice'. 'Ali', upitao je sudija retoricki, 'je li to vazno?' To mozda nije vazno na engleskim sudovima za klevetnicke parnice, ali sigurno je vazno onima od nas koji zele da razumeju bosanski rat i njegovo medijsko pokrivanje - i zaista, najrazumnijim ljudima - ovo je upravo ono sto je najvaznije. Uprkos nekim teskocama oko pojedinih incidenata, NATO-v kosovski propagandni rat je bio lak, jer medijsko pokrivanje Bosne nikada nije bilo podvrgnuto mnogo ozbiljnoj i stalnoj kritici. Posto su nas politicari i novinari citavu deceniju ucili i ubedjivali kako da posmatramo Srbe, sve sto je NATO imao da uradi bilo je da kaze: 'Milosevic, Srbi, etnicko ciscenje, genocid', i okvir vesti se uklopio u svoje mesto.

Drugo, trebalo bi da ocekujemo jos ovakvih stvari u buducnosti. Teorijski, mi svi znamo da je prva zrtva rata istina. Ipak u praksi se cini da je to lekcija koju smo osudjeni da ucimo stalno nanovo, uvek kada je prekasno i kada su lazi vec rasirene. Otkrijmo lazi iz prethodnog rata, ali budimo i spremni na lazi sledeci put.

Ovo je izmenjena verzija govora koji je Filip Hamnod odrzao na skupu Komiteta za mir na Balkanu, godinu dana nakon sto je zapocelo bombardovanje - govorite protiv NATO-vih ratnih zlocina u Jugoslaviji, 24. marta 2000. godine u Londonu.

Filip Hamond je urednik, zajedno sa Edvardom S. Hermanom, knjige `Degradirana moc: Mediji i Kosovska kriza`, koja je objavljena u junu u izdanju Pluto Press. Sajt Emperors-clothes je objavio jedan broj clanaka Filipa Hamonda o medijskim izvrtanjima za vreme NATO napada na Jugoslaviju, koje mozete pogledati na adresi http://www.emperors-clothes.com/.

[ Ostali clanci i misljenja ]

Copyright ©2000 beograd.com. All Rights Reserved.