| |
Razglednica Pise Bozidar Medic 08.03.2001. Praznik za oci
Ipak, ovih dana jedan karneval nije otkazan. Iako je temperatura bila samo nesto iznad nule, a vetar cinio da bude jos hladnije u, po misljenju mnogih, najlepsem gradu na svetu - Veneciji u prosli utorak zavrsen je tradicionalni venecijanski Karneval. Da li je zaista najlepsi grad na svetu ne znam, ali da je Venecija najromanticniji grad to svakako jeste. Ovih dana bio je i najmastovitiji, najrazigraniji i najpraznicniji. Iz dana u dan, punih 11 dana, u Veneciji se odigravao praznik za oci! Prateci preko interneta sta se desava na ulicama ovog prelepog grada, jedva sam cekao da odem i prisustvujem zavrsnoj svecanosti, zatvaranju Karnevala. Imao sam utisak da citava Italija zivi za taj Karneval. Napeta atmosfera mogla se osetiti i u obliznjim gradovima na cijim ulicama su maskirani likovi izgledali cudno, jer su bili u manjini. Ipak, za one koji su znali sta se desava u Veneciji, nista nije delovalo cudno. Bilo je maski za koje se videlo da su brizljivo pripremane danima. Do najsitnijih detalja. Kao da su spremane za neku pozorisnu predstavu. A akteri su se ponasali kao da te prelepe krinoline nose svakoga dana...
Carolija je zapocela kilometrima dalje. Priblizavajuci se Veneciji, u vozu kojim sam isao, sedeli su ljudi iz nekog drugog vremena. Duzdevi i principese, pape, dvorske lude, plemici... Bilo je tu i raznih smesnih maski, npr. domacice sa viklerima, Skotlandjani u suknjama, muskarci u minicima... Ali, to je bio samo pocetak. Izasavsi iz voza nailazio sam na sve lepse i lepse maske. Oni koji nisu imali novca za maske, ulepsavali su svoja lica svetlucavim senkama i bojama. Na pojedinim mestima stvarani su pravi mali ateljei sa majstorima od zanata, koji su za nekoliko hiljada lira cinili da i vi postanete deo ove carolije, ulepsavajuci vase lice. Prisustvujuci u svom zivotu brojnim karnevalima, nikada nisam osetio nesto sto sam osetio ovoga puta. Setajuci ulicama Venecije i probijajuci se kroz masu koja je hrlila prema Trgu Svetog Marka, gde se odigravala glavna svecanost, u jednom momentu sam pomislio da se nalazim u nekom drugm vremenu. Oko mene su se nalazili kraljevi i kraljice, princevi i princeze, cak i nekoliko papa sa pratnjom, svestenici, razbojnici... Pozeleo sam da zaista zivim u tom vremenu. Ali, sve te maske su zaista i pripadale tom podneblju i vremenu, pripadale su tom gradu, sto je ucinilo da carolija bude jos stvarnija. Jer, Venecija je zadrzala sve ono sto je imala par vekova unazad. Svu tu lepotu i raskos.
Da se vratim Karnevalu u Kotoru. Postao je tradicija toga grada, jer se odigrava vec godinama. Mesecima unapred pripremaju se scenografije i maske. Herceg Novi ima Praznik mimoza. A Beograd? Cudi me da moj rodni grad nije mogao da organizuje nesto slicno i podari svojim sugradjanima nesto sto ce se mesecima prizeljkivati. Ali, mozda nase podneblje nije pogodno za maskembale. Mozda smo previse ozbiljni. Na zalost. Voleo bih da imamo barem delic duha Venecije. I da se makar tih nekoliko dana godisnje vratimo u proslost i odsanjamo taj prelepi san. |
|
|