| |
Pismo iz Kanade Pise Walt Petrigo |
|
27. 10. 2000.Sloboda
U zivotu svakoga od nas postoje dve vrste zakona - licni, oni koje
namecemo sami sebi, i drustveni, koje diktira drustvo u kome zivimo. Sami
po sebi, svi zakoni su, u stvari, ogranicenja. Naravno, teoretski gledano.
U stvari, zakoni su najcesce tu da vecinu zastite od manjine koju cine zli
i necasni. Jer, izvor zla i bescasc najcesce je u nekim nasim bliznjima.
Isti ljudi sa kojima smo isli u skolu i delili u zivotu dobro i zlo, ljudi
za koje smo mislili da ih dobro poznajemo, mnogo puta postaju uzrok nasih
nevolja. Zamislite samo da pokusavate da opisete nekome sliku, recimo, zelene sume prosarane tu i tamo zutim, braon i crvenim prelivima. Gledali ste istu sumu, a opis iste slike koji da ta druga osoba drugaciji je. Svi mi na drugaciji nacin od ostalih, podsvesno, shvatamo mnoga zivotna iskustva. Takva iskustva ugradjena su u nasa poimanja onoga sto cemo odbaciti i onoga sto cemo prihvatiti. Nasa dela i reakcije zasnivamo u skladu sa stepenom tolerancije koji posedujemo. Primer koji sam naveo moze se primeniti i na nase poglede na razne "vrste" slobode. Jer, dok ne vidimo kako mi sami reagujemo na odredjene zakone, necemo videti ni koliki je stepen slobode regulisan njima. Reci koje sam napisao reci su opreznosti. Ne smemo zaboraviti da se sloboda i utopija razlikuju. Svima vama, do sledeceg puta, zeli sve najbolje Vas, Vlada
|
|
|