|
Pise Radmila Stankovic
09.09.2000.
Slobodan Snajder, dramski pisac
Srpska ljevica je specifican udes
Ja sam dio krlezijanske, rasprsene, osamljene, ogorcene, uvijek varane u svojoj nadi, ali ljevice koja danas u Hrvatskoj postoji. To sto se danas u Srbiji svercuje pod imenom ljevica to je veliki problem u Srbiji koji otkrivam kao vas specifican udes
Slobodan Snajder (52), jugoslovenski, odnosno hrvatski dramski pisac, imao je nedavno u Beogradu promociju svoje knjige "Kardinalna greska" u kojoj je sabrao svoje kolumne pod nazivom "Opasne veze", koje je objavljivao od 1994. do 1998. godine u rijeckom "Novom listu". Tom prilikom razgovarali smo sa ovim piscem cija je drama "Hrvatski Faust" napisana pre 20 godina do danas ostala "tamnim predmetom zudnje hrvatskog malogradjanstva", a u Beogradu i sirom tadasnje Jugoslavije igrana je sa velikim uspehom. Na pitanje kada je pocela njegova saradnja sa Beogradom, Snajder se priseca...
"Bio sam u kasnom pubertetu kada sam u Beograd dolazio jer sam zapravo bjezao od kuce. Meni je Beograd bio ono sto je bio Matosu, Krlezi, Gaveli... Uostalom, Matos je isao u Beograd ne zbog pljeskavica, dobrog vina i da bi slusao violine u Skadarliji, vec da bi pogledao Zagreb sa razdaljine od 400 kilometara. Moje ozbiljno druzenje sa Beogradom pocelo je zapravo u vrijeme "lipanjskih gibanja" 1968, kada sam kao delegat Zagrebackog sveucilista dosao u Beograd da pozdravim studente. Odrzao sam jedan vrlo smusen govor, ali zato sam cuo vrlo dobar govor Steve Zigona kao Robespjera, sto sam opisao u casopisu "Prilog" ciji sam bio glavni urednik. To nas je kostalo godinu dana neizlazenja casopisa..."
Od tada je Snajder prakticno i levicar, o cemu danas ovako govori...
"To sto se danas kod vas svercuje pod imenom ljevica, to je veliki problem u Srbiji koji otkrivam kao vas specifican udes. Jer, neki tradicionalni nasljednici ljevice su zbog svojih postupaka zapravo nelegitimni i njihovo ponasanje ih diskvalifikuje na mjestu ljevice. Oni su s nepravom zaposeli lijevo polje. Tu je Hrvatska u duhovnom smilsu u maloj prednosti. Autenticna ljevica je u Hrvatskoj ostala mimo vlasti i to joj je sansa. Ona i danas obavlja svoj kriticki posao kao i prije izbora."
Na primedbu da je i on deo te levice u Hrvatskoj, Snajder kaze:
"Dakako, ja sam dio te krlezijanske, rasprsene, osamljene, ogorcene, uvijek varane u svojoj nadi, ali ljevice koja danas u Hrvatskoj postoji. I ona nije pristala na igre sa vlascu kao srpska replika na istu temu."
Svoj odnos sa novom hrvatskom vlascu, autor dvadesetak drama ovako objasnjava:
"Nema tu ljubavi. Kod nas u Hrvatskoj se dogodila pobjeda koja je pobijedila pobjednika. To je Niceova presuda koja se odnosi na svaku pobjedu. Meni je sa HDZ bilo lako. Igra je bila: ili cu ja njih ili ce oni mene. Pa su onda oni mene, jer su bili neuporedivo jaci. A i ovo su sada na vlasti, kao, neki moji. Bitno je teze biti sa svojima. A zapravo oni i nisu moji, jer sam ja samostalan. Oni se, danas, uporno peru od svoje ljevicarske proslosti."
Prosle godine u Hrvatskoj je odigran Snajderov komad "Kod dva bijela labuda" i to u Varazdinu. Hoce li se igrati Snajderove drame pod novom vlascu? Na to pitanje ovaj stanovnik Berlina, gde zivi poslednjih desetak godina, odgovara:
"Sledeca sezona ce biti prva u posljednjih 10 godina da nemam ni jednu svoju dramu na repertoaru u Hrvatskoj. Georgij Paro (prvi covek HNK) i ostali slicni njemu brane Termopile hrvatske kulture od nas, crvenih Kmera i oslobodilackih teroristickih grupa koje zele osloboditi hrvatski teatar. Kad oslobodimo Hrvatsko narodno kazaliste, odigracemo neki od tih mojih strasnih teroristickih napada na hrvatstvo kojih su pune ladice. A u medjuvremenu, dok se to ne dogodi, pisem novele."
Pitamo na kraju Slobodana Snajdera hoce li se uskoro igrati neki njegov komad u Beogradu?
"Volio bih. Da nije bilo NATO intervencije, vec proslog ljeta bismo odigrali jedan moj, kvantitativno uzev, veliki komad. Onda su kod vas dosli na red drugi igrokazi, pa smo sve odgodili. Ali, pregovaramo i jedva cekam da se to dogodi."