Kazivanja
Pise Radmila Stankovic

01.07.2001.

Vidovdanski krst

Onog Vidovdana 1989. kada je helikopterom sleteo na Gazimestan, Kosovo polje se opilo njegovim imenom. Dok se pijanstvo sirilo, srpske teritorije su bivale sve manje. Ovog Vidovdana 2001. kada je helikopterom otisao u Seveningen, ostavio je Srbiju bez Kosova, a Jugoslaviju pod znakom pitanja. Ucinak njegove vladavine je porazan po Srbe, nacin na koji je otisao u Hag, takodje.

 

U noci izmedju cetvrtka 28. juna i petka sledeceg dana, ON je postao NJIHOVA briga. Ako je verovati dobro obavestenim izvorima, dok je na platou ispred Instituta za bezbednost na Banjici u 19.02 ulazio u avion za Tuzlu, okrenuo se svojim jugoslovenskim pratiocima i u ironicnom tonu dobacio: "Danas je Vidovdan, braco Srbi! Ajd zdravo i primite sve moje cestitke za dobro obavljen posao." Tribunal ce mu suditi za zlocine nad Albancima, Hrvatima i Muslimanima. Mi nismo mrdnuli dalje od optuzbe za nezakonito prosirenje kuce. 

Onog Vidovdana 1989. kada je helikopterom sleteo na Gazimestan, Kosovo polje se opilo njegovim imenom, umesto bozura vijorile su se parole i transparenti sa njegovim likom. I dok se srpsko pijanstvo sirilo do ludila, srpske teritorije su bivale sve manje. Ovog Vidovdana 2001. kada je helikopterom otisao u Seveningen, ostavio je Srbiju bez Kosova, a Jugoslaviju pod znakom pitanja. Ucinak njegove vladavine je porazan po Srbe, nacin na koji je otisao u Hag, takodje. Posledice koje cemo svi trpeti, vec se vide. Ali, to je nasa briga. Bas kao sve brige koje nam je ON doneo proteklih godina. I utoliko nije fer da mu ONI sude. Da li je ono sto se dogadjalo pomenute noci srpska sramota, ili srpska hrabrost? 

Srbi u svojoj istoriji imaju dosta primera za tu dilemu. Nazalost. 

Izvesno je, medjutim, da je NJEGOV odlazak u Hag raskinuo poslednju kariku koja je drzala na okupu Srbiju i Crnu Goru, produbio pukotinu u sve manje odrzivoj koaliciji DOS-a. Tome cemo svedociti narednih dana. Posebno onome sto bi se moglo dogoditi izmedju dve najjace partije u koaliciji - Demokratske stranke Srbije i Demokratske stranke. Poslanici Vojislava Kostunice u srpskom parlamentu vec su povukli potez. Saopstili su da osnivaju svoj poslanicki klub. Djindjic (u subotu 30. juna bio jedan od 60 hiljada odusevljenih koji su pevali i igrali sa Zdravkom Colicem na stadionu "Crvene zvezde") je uzvratio da to ne utice na jedinstvo DOS-a. Medjutim, uz neminovnu rekonstrukciju savezne vlade, stranka predsednika SRJ nagovestava i zahtev za rekonstrukcijom republicke vlade. Spominje se da DSS trazi resore unutrasnjih poslova i pravosudja. 

Sve lici da je na pomolu kriza vlasti u Srbiji. I da ce za nju biti najodgovorniji srpski premijer i jugoslovenski predsednik. 

Nije, naravno, nista strasno da se dvojica lidera ne vole, uzajamno ne cene, da ne mogu da rade zajedno. To je dosta uobicajena prica zbog koje mogu da trpe samo akteri i niko drugi. Problem pocinje onog trenutka ako jos neko neduzan postaje talac takvog odnosa. U ovom slucaju bi to mogao biti narod, onaj koji je glasao za njih proslog septembra. Opasnost od toga se vec sada nazira. Djndjic je uspeo da za svoju odluku o izrucenju bivseg predsednika SRJ Haskom tribunalu pridobije gotovo celu svoju vladu. Kostunica je objavio da je o tome zvanicno obavesten tek posle nekoliko sati od donosenja odluke, prakticno, kada je najslavniji zatvorenik bio na putu za Holandiju. 

Nema sumnje da jugoslovenskom predsedniku u ovom trenutku odgovora raspisivanje izbora na svim nivoima. Tim pre sto je sam, preuzimajuci duznost predsednika Jugoslavije, rekao da ce novi izbori biti raspisani u najkracem mogucem roku. Kostunicina popularnost u narodu i rejting njegove stranke su takvi da mu u ovom trenutku garantuju lagodnost pred eventualnim rezultatima. Problem za njega je, medjutim, u cinjenici da se za te izbore zalazu jos radikali, socijalisti, julovci, pripadnici Srpskog pokreta obnove...dakle oni koji su najvise izgubili. 

Ima li, s druge strane, smisla raspisivati izbore u Srbiji ukoliko na bilo koji nacin opstane zajednica Srbije i Crne Gore? Treba li oduzimati pravo republickoj vladi da nastavi sa reformama koje je obecala i za koje je, koliko toliko, dobila neophodnu materijalnu pomoc od medjunarodne zajednice? 

Sve su ovo dileme koje ce morati da resavaju dvojica najodgovornijih. Sami, ili uz pomoc mocnika od cijeg mesetarenja na ovim protorima zavise nase sudbine poslednjih deset godina. Sada su obojica u poziciji Mila Djukanovica kada je ostao bez svog "najboljeg neprijatelja" olicenog u bivsem predsedniku Jugoslavije. NJEGA vise nema i sve sto Djindjic i Kostunica budu radili bice rezultat njihovog (ne)dogovora. Realno gledano, moc koju u ovom trenutku ima srpski premijer daleko je veca od onoga o cemu bi jugoslovenski predsednik mogao fakticki da odlucuje. Ugled mu je, medjutim, ako je suditi po svim istrazivanjima javnog mnenja, daleko ispod onoga koji izabrani predsednik uziva u narodu.

[ Prethodni clanci ]

Copyright ©2001 beograd.com. All Rights Reserved.