Kazivanja
Pise Radmila Stankovic
01.07.2001.
Vidovdanski krst
Onog
Vidovdana 1989. kada je helikopterom sleteo na Gazimestan, Kosovo polje se
opilo njegovim imenom. Dok se pijanstvo sirilo, srpske teritorije su
bivale sve manje. Ovog Vidovdana 2001. kada je helikopterom otisao u
Seveningen, ostavio je Srbiju bez Kosova, a Jugoslaviju pod znakom pitanja.
Ucinak njegove vladavine je porazan po Srbe, nacin na koji je otisao u
Hag, takodje.
U noci izmedju cetvrtka 28. juna i petka sledeceg dana, ON je postao
NJIHOVA briga. Ako je verovati dobro obavestenim izvorima, dok je na
platou ispred Instituta za bezbednost na Banjici u 19.02 ulazio u avion za
Tuzlu, okrenuo se svojim jugoslovenskim pratiocima i u ironicnom tonu
dobacio: "Danas je Vidovdan, braco Srbi! Ajd zdravo i primite sve
moje cestitke za dobro obavljen posao." Tribunal ce mu suditi za
zlocine nad Albancima, Hrvatima i Muslimanima. Mi nismo mrdnuli dalje od
optuzbe za nezakonito prosirenje kuce.
Onog Vidovdana 1989. kada je helikopterom sleteo na Gazimestan, Kosovo
polje se opilo njegovim imenom, umesto bozura vijorile su se parole i
transparenti sa njegovim likom. I dok se srpsko pijanstvo sirilo do ludila,
srpske teritorije su bivale sve manje. Ovog Vidovdana 2001. kada je
helikopterom otisao u Seveningen, ostavio je Srbiju bez Kosova, a
Jugoslaviju pod znakom pitanja. Ucinak njegove vladavine je porazan po
Srbe, nacin na koji je otisao u Hag, takodje. Posledice koje cemo svi
trpeti, vec se vide. Ali, to je nasa briga. Bas kao sve brige koje nam je
ON doneo proteklih godina. I utoliko nije fer da mu ONI sude. Da li je ono
sto se dogadjalo pomenute noci srpska sramota, ili srpska hrabrost?
Srbi u svojoj istoriji imaju dosta primera za tu dilemu. Nazalost.
Izvesno je, medjutim, da je NJEGOV odlazak u Hag raskinuo poslednju
kariku koja je drzala na okupu Srbiju i Crnu Goru, produbio pukotinu u sve
manje odrzivoj koaliciji DOS-a. Tome cemo svedociti narednih dana. Posebno
onome sto bi se moglo dogoditi izmedju dve najjace partije u koaliciji -
Demokratske stranke Srbije i Demokratske stranke. Poslanici Vojislava
Kostunice u srpskom parlamentu vec su povukli potez. Saopstili su da
osnivaju svoj poslanicki klub. Djindjic (u subotu 30. juna bio jedan od 60
hiljada odusevljenih koji su pevali i igrali sa Zdravkom Colicem na
stadionu "Crvene zvezde") je uzvratio da to ne utice na
jedinstvo DOS-a. Medjutim, uz neminovnu rekonstrukciju savezne vlade,
stranka predsednika SRJ nagovestava i zahtev za rekonstrukcijom republicke
vlade. Spominje se da DSS trazi resore unutrasnjih poslova i pravosudja.
Sve lici da je na pomolu kriza vlasti u Srbiji. I da ce za nju biti
najodgovorniji srpski premijer i jugoslovenski predsednik.
Nije, naravno, nista strasno da se dvojica lidera ne vole, uzajamno ne
cene, da ne mogu da rade zajedno. To je dosta uobicajena prica zbog koje
mogu da trpe samo akteri i niko drugi. Problem pocinje onog trenutka ako
jos neko neduzan postaje talac takvog odnosa. U ovom slucaju bi to mogao
biti narod, onaj koji je glasao za njih proslog septembra. Opasnost od
toga se vec sada nazira. Djndjic je uspeo da za svoju odluku o izrucenju
bivseg predsednika SRJ Haskom tribunalu pridobije gotovo celu svoju vladu.
Kostunica je objavio da je o tome zvanicno obavesten tek posle nekoliko
sati od donosenja odluke, prakticno, kada je najslavniji zatvorenik bio na
putu za Holandiju.
Nema sumnje da jugoslovenskom predsedniku u ovom trenutku odgovora
raspisivanje izbora na svim nivoima. Tim pre sto je sam, preuzimajuci
duznost predsednika Jugoslavije, rekao da ce novi izbori biti raspisani u
najkracem mogucem roku. Kostunicina popularnost u narodu i rejting njegove
stranke su takvi da mu u ovom trenutku garantuju lagodnost pred
eventualnim rezultatima. Problem za njega je, medjutim, u cinjenici da se
za te izbore zalazu jos radikali, socijalisti, julovci, pripadnici Srpskog
pokreta obnove...dakle oni koji su najvise izgubili.
Ima li, s druge strane, smisla raspisivati izbore u Srbiji ukoliko na
bilo koji nacin opstane zajednica Srbije i Crne Gore? Treba li oduzimati
pravo republickoj vladi da nastavi sa reformama koje je obecala i za koje
je, koliko toliko, dobila neophodnu materijalnu pomoc od medjunarodne
zajednice?
Sve su ovo dileme koje ce morati da resavaju dvojica najodgovornijih.
Sami, ili uz pomoc mocnika od cijeg mesetarenja na ovim protorima zavise
nase sudbine poslednjih deset godina. Sada su obojica u poziciji Mila
Djukanovica kada je ostao bez svog "najboljeg neprijatelja"
olicenog u bivsem predsedniku Jugoslavije. NJEGA vise nema i sve sto
Djindjic i Kostunica budu radili bice rezultat njihovog (ne)dogovora.
Realno gledano, moc koju u ovom trenutku ima srpski premijer daleko je
veca od onoga o cemu bi jugoslovenski predsednik mogao fakticki da
odlucuje. Ugled mu je, medjutim, ako je suditi po svim istrazivanjima
javnog mnenja, daleko ispod onoga koji izabrani predsednik uziva u narodu.
|