17. mart 2000.

KOSOVO: GODINU DANA KASNIJE

Rezime

Skoro godinu dana nakon sto je NATO prvi put intervenisao na Kosovu, cini se da ova alijansa nije uspela da ispuni svoje glavne ciljeve, niu ratu ni u miru. Sve vise se cini da je Kosovo van kontrole alijanse, jer kriminal, trgovina oruzjem i drogom ponovo izbijaju na povrsinu. A snage alijanse su sada u stavu odbrane od bivsih saveznika unutar zajednice etnickih Albanaca; izgleda da gerila OVK sada ima znacajnu vlast. Devet meseci posle rata Zapad se suocava sa izborom: moze da poveca svoju kontrolu Kosova, angazujuci vise trupa i suprotstavljauci se OVK, ili moze da se odluci da izgubi kontrolu nad Kosovom.

Analiza

NATO-v rat protiv Jugoslavije je postavio presedan po znacajnu cenu. To je bio prvi slucaj unilateralne NATO intervencije u jednoj suverenoj drzavi tokom 50-godisnje istorije alijanse. NATO je poslao vise od 1.000 aviona koji su izvrsili vise od 38.000 letova, sto je na kraju procenjeno da je kostalo na desetine milijardi dolara. Alijansa je rasporedila 38.000 mirovnjaka, iz 28 zemalja, a ne moze se predvideti kraj njihove misije. Rekonstrukcija jedva da je pocela, a ocekuje se da ce kostati jos 32 milijarde dolara.

Ali godinu dana kasnije, mirovna misija alijanse, poznata kao KFOR, dozivljava neuspeh. Ne samo da je etnicko nasilje jos uvek prisutno, vec se cini da alijansa sve vise gubi kontrolu. Stopa ubistava u ovoj ruralnoj otpadnickoj pokrajini sada je jednaka stopi ubistava u najvecim svetskim gradovima. Izvori sa lica mesta izvestavaju da je oruzje sve vise u rukama bivse gerile. NATO trupe sada napada etnicka albanska vecina, kao i srpska manjina. Alijansa se sve vise priblizava zastrasujucem izboru. Ona mora da poveca svoju kontrolu na Kosovu ili da se zadovolji pruzanjem garnizonskih snaga koje stite jednu uzburkanu pokrajinu, koja je stvarno u rukama OVK.

Nasilje na Kosovu

KFOR je usao u ovu pokrajinu da ispuni tri misije: da osigura bezbednost, da kontrolise sprovodjenje sporazuma o primirju iz juna 1999. godine i da privremeno pomogne Ujedinjenim nacijama u civilnim funkcijama, kao sto su policija i rekonstrukcija. Ali Kosovo sve vise postaje naopak svet obrnutih uloga. Gerila je trebalo da se razoruza i raspusti, ali je u stvari zadrzala veliku vlast. KFOR trupe se sve vise brane ne samo od preostalih dzepova Srba, vec ocito i od svojih ratnih saveznika OVK.

Izgleda da elementi gerile orkestriraju nasilje koje ugrozava medjunarodne snage. Cak su i zapadni vojni zvanicnici nedragovoljno dosli do zakljucka, mada privatno, da ekstremisticki elementi OVK otvoreno teze ka sticanju nezavisnosti. Proslog oktobra NATO trupe su kamenovane u gradu Pec na zapadu pokrajine. Skorasnje nasilje u severnom gradu Mitrovica ukljucivalo je i napad granatama u kome je povredjeno 17 KFOR vojnika. U februaru je komandant KFOR-a, general Klaus Rajnhardt, rekao: "Kad je NATO dosao na Kosovo trebalo je samo da se bori protiv jugoslovenske vojske ako se ona vrati nepozvana. Sada nalazimo da moramo da se borimo protiv Albanaca."

Nasilni kriminal je u padu, ali je ova uglavnom ruralna pokrajina daleko od bezbedne. Prema NATO-vim ciframa, na jugoistocnom uglu Kosova, u americkom sektoru, bilo je 615 incidenata sa neprijateljskom vatrom, 15 minobacackih napada, 20 prepirki sa nepokornom gomilom, 129 napada granatama i 58 eksplozija mina - u prvih sest meseci odrzavanja mira. Stopa ubistava za celu pokrajinu je pala sa 127 ubistava na 100.000 ljudi krajem rata, na 23 ubistava na 100.000 ljudi. Ipak, stopa ubistava na ruralnom Kosovu sada je jednaka stopi ubistava u Los Andjelesu, u Kaliforniji - jednom od najvecih i najgusce naseljenih gradova sveta.

Prema junskom sporazumu o primirju, OVK je trebalo da se raspusti i razoruza, ali ima dokaza da bivsa gerila sada uziva u lakom - iako sankcionisanom - pristupu oruzju. Oko 5.000 bivsih OVK gerilaca se prikljucilo Kosovskom zastitinim korpusu, nekoj vrsti nacionalne straze za hitne i intervencije u slucajevima prirodnih katastrofa. Njima je dozvoljeno da nose rucno oruzje uz odgovarajuce dozvole. Ali ove dozvole se kopiraju i dele drugim bivsim gerilcima, prema jednom izvoru iz medjunarodne policije.

Vlast OVK i trgovina drogom

U mnogim stvarima je stanje na Kosovu rezultat nedostatka vlade. Ujedinjene nacije nikad nisu imale kompletan plan za ustanovljavanje vlade; devet meseci nakon sto je pocelo odrzavenje mira jos uvek nema nikakve vlade. U ovom vakuumu, OVK cveta.

Dok je OVK trebalo da se raspusti, dve vazne osobe iz rata ostaju u jezgru jos uvek postojece strukture moci u OVK. Hasim Taci, koji je vodio politicko krilo OVK i postao glavni kontakt za Zapad, sada je najvazniji albanski politicar Kosova. Komandant vojnog krila OVK, Agim Ceku, komanduje nad 5.000 bivsih gerilaca koji su sada u Kosovskom zastitnom korpusu.

OVK se zaduzila kod balkanskih organizacija koje se bave trgovinom droge, a koje su joj pomogle da dostavljaju novac i oruzje gerilcima pre i posle konflikta. Kosovo je srce rute za trgovinu heroinom koja ide od Avganistana, preko Turske i Balkana, u Zapadnu Evropu. Sada se cini da OVK mora da vrati dug elementima organizovanog kriminala. Ovo ce zauzvrat stvoriti buru u trgovini heroinom u narednim mesecima, upravo kao sto je to bilo posle NATO okupacije Bosne sredinom 90-ih godina.

Dva do sest tona heroina, vrednog 12 puta njegove tezine u zlatu, krece se preko Turske ka Istocnoj Evropi svakog meseca. Procenjuje se da je ova ruta, koja povezuje opijumska polja Avganistana, koja vode Talibani, sa trzistem heroina u Zapadnoj Evropi, vredna 400 milijardi USD godisnje - a njome dominiraju kosovski Albanci. Ova "Balkanska ruta" dostavlja 80% evropskog heroina.

Za OVK Balkanska ruta nije samo nacin da se prebaci heroin do Evrope zbog masovnog profita, vec je takodje delovala kao cevovod za ubacivanje oruzja u ratom pogodjeni Balkan. Sverceri trguju drogom direktno za oruzje, ili kupuju oruzje zaradom od prodaje droge u Albaniji, Bosni, Hrvatskoj, Kipru, Italiji, Crnoj Gori, Svajcarskoj ili Turskoj. Prema jednom NATO izvestaju koji je citirao list Washington Times u junu 1999., arsenal oruzja prosvercovanog na Kosovo ukljucuje: protiv-avionske rakete, jurisne puske, snajpere, minobacace, sacmare, lansire granata, pesadijske mine i infracrvenu opremu za nocno osmatranje.

Vec postoje anegdotski dokazi da trgovina drogom cveta na Kosovu, pred ocima medjunarodnih vlasti. Izbombardovane, nepoplocane ulice Kosova su sada dom elegantnih evropskih sportskih kola bez registracionih tablica. Ima 20 do 25% vise kola na Kosovu nego sto ih je bilo pre rata, prema jednom zvanicniku iz medjunarodne policije, koji se skoro vratio sa Kosova gde je bio nekoliko meseci. Izbeglice tvrde da su im Srbi uzeli registracione tablice, ali crni mercedesi su znaci unosne trgovine drogom.

Van Kosova

Trgovina drogom ce imati uticaja i van Balkana i duboko u ostalom delu Evrope. Prema podacima Interpola, etnicki Albanci su glavni sverceri na trziste heroina Zapadne Evrope.

Oko 500.000 kosovskih Albanaca zivi u Zapadnoj Evropi. Oni koji zive od trgovine heroinom oslanjaju se na lojalnost klana da strogo kontrolisu svoje poslovne partnere. Oni sticu pristup zapadnoevropskim gradovima tako sto eksploatisu svoju reputaciju izbeglica. Ovo im daje jasnu prednost nad Turcima ili Italijanima.

Iako Albanci cine oko 1% od 510 miliona stanovnika Evrope, oni cine 14% od svih Evropljana uhapsenih zbog sverca heroina u 1997. godini, prema podacima Interpola. Prosecna kolicina heroina konfiskovanog od uhapsenih svercera bila je dva grama; etnicki Albanci uhapseni za isti zlocin nosili su u proseku 120 grama, kaze ova agencija.

Vlada SAD je sasvim svesna trgovine drogom koja ide preko Kosova, kao i OVK veze. Samo dve godine pre rata Klintonova administracija je zelela da nacionalna bezbednost odustane od 14 zemalja - ukljucujuci i Jugoslaviju - da bi poslala oruzje i zaustavila trgovinu drogom. Americka Agencija za borbu protiv droge izvestila je 1998. da su organizacije etnickih Albanaca na Kosovu "odmah posle turskih bandi glavni sverceri heroina duz balkanske rute."

Danas Kosovo predstavlja za NATO ironicno slican problem onome koji je predstavljao 1999. Kosovski problemi - sverc, kriminal i nasilje - prete da se razliju van, u balkanski region. Tenzije izmedju Srba i etnickih Albanaca predstavljaju problem za stabilnost u Crnoj Gori i Srbiji, ostalim jugoslovenskim republikama. Alijansa ne sme samo da lokalizuje kosovske probleme, vec i da spreci obnovljeni rat izmedju OVK i jugoslovenskih snaga u Srbiji.

Crna Gora preti da postane sledece zariste, kao rezultat kosovskog rata. Vlada ove pokrajine dobila svoj znak od odbrane Kosova od strane medjunarodne zajednice. Crnogorski predsednik Milo Djukanovic je najavio da je Zapad spreman da ponudi pomoc u slucaju srpskog napada. Zvanicnici iz UN i grupa za zastitu ljudskih prava prave sve glasnije zahteve da Zapad obrati paznju na Crnu Goru.

Sledeci potez NATO-a

NATO se sada suocava sa jednom dilemom. On moze da preuzme kontrolu nad situacijom na Kosovu tako sto ce povecati broj svojih vojnika tamo i suprotstaviti se svom bivsem savezniku OVK. Ili moze da prihvati ulogu vazala gerilcima, zapravo da cuva Kosovo od srpske invazije. Gerilci bi, zauzvrat, vladali Kosovom onako kako oni zele.

Povlacenje sasvim sa Kosova ne dolazi u obzir; jugoslovenske snage bi se brzo sjatile u ovu pokrajinu. Opcija velikog pojacanja snaga je neprijatna. Kako sada stoje stvari, NATO clanice oklevaju da rasporede cak i dovoljno trupa da se ispuni trenutni mandat od 50.000 mirovnjaka.

Ipak, da bi odrzala kontrolu, alijansa mora da ucini vise nego samo da poveca svoje prisustvo; mora da ponovo razmotri svoje saveznike na Kosovu. Postoje znaci da Zapad moze igrati na kartu dugorocne umerenosti, Ibrahima Rugove, nasuprot Taciju. Tokom svog nedavnog puta na Kosovo, portparol Stejt Departmenta, Dzems Rubin, sastao se sa Rugovom, sto je prvi javni kontakt na visokom nivou izmedju americkih zvanicnika i Rugove od kada je on napusten prosle godine. NATO bi morao da slomi OVK, rizikujuci jos nasilja i nocnu moru sto se tice odnosa sa javnoscu.

Druga opcija NATO-a je verovatno jos vise neprivlacna: predavanje kljuceva Kosova u ruke OVK. U takvom scenariju alijansa bi dala politicku kontrolu albanskim politickim i civilnim liderima - uz par Srba ubacenih da pokazu multietnicku vladavinu. Ali u stvari bi OVK zadrzala vlast. Trupe alijanse bi ostale tu da cuvaju ono stanje koje bivsa gerila odluci da izgradi.

[ Ostali clanci i misljenja ]

Copyright ©2000 beograd.com. All Rights Reserved.