Izvor: Stratfor.com
objavljeno 26. juna 2001.
Rezime - Medjunarodni tribunal za ratne zlocine za bivsu
Jugoslaviju (ICTY) sada ocekuje Slobodana Milosevica zbog navodnih
ratnih zlocina na Kosovu. Ali dve godine nakon kosovskog sukoba cini se
da ovaj bivsi predsednik nije pocinio genocid za koji ga je NATO
optuzivao, ukljucujuci tu i smrt oko 10.000 ljudi. Ironicno je da bi
optuzbe protiv njega mogle olaksati medjunarodnim sudovima da pokusaju
da sude mnogim stranim liderima i vojnim oficirima, ukljucujuci tu i
Amerikance.
Analiza - Bivsi jugoslovenski predsednik Slobodan Milosevic ce
verovatno biti ekstradiciran da mu se sudi po optuzbama na Medjunarodnom
tribunalu za ratne zlocine za bivsu Jugoslaviju. Milosevic je optuzen za
zlocine protiv covecnosti i ratne zlocine za svoju ulogu u kosovskom
sukobu 1999. godine. Optuznica za Milosevicevu ulogu u bosanskom ratu,
od 1992. do 1995. jos nije podignuta, prema portparolu ICTY.
Optuznica za Kosovo ukljucuje proganjanje i sedam slucajeva ubistva,
koja obuhvataju 340 zrtvi. Ova ubistva su klasifikovana i kao navodni
ratni zlocini - krsenje zakona i obicaja rata - i kao zlocini protiv
covecnosti, definisani kao ozbiljni zlocini izvrseni nad nevinima, cesto
van konteksta rata. Milosevic je takodje optuzen i za zlocine protiv
covecnosti zbog prisilne deportacije Albanca sa Kosova.
Ali primetno su odsutne optuzbe za genocid. Ovo je upadljivo, jer je
Miloseviceva vlada okrivljavana za cak 10.000 ubistva Albanaca tokom
prvih nedelja rata za Kosovo 1999.godine. Sada se cini da ova masovna
ubistva nisu dokazana za dve godine iskopavanja i istraga.
Kao rezultat toga, cini se da se sudjenje u Hagu zadovoljilo manjim
optuzbama koje ce lakse za rezultat imati presudu kriv. Ali ovakav
razvoj dogadjaja moze postaviti novi presedan, olaksavajuci
medjunarodnim sudovima da podignu optuznice protiv drugih demokratski
izabranih sefova drzava kao i vojnih oficira. Ovaj presedan predstavlja
rizik i za americke politicke lidere i za americke vojne oficire koji su
komandovali misijama u inostranstvu u kojima su ubijani lokalni civili.
Jugoslovenska vlada se slozila na sastanku u Beogradu 23. juna da je
spremna da vrsi ekstradiciju osumnjicenih za ratne zlocine UN tribunalu,
otvarajuci time vrata za slanje Milosevica na sudjenje. Jedan dekret
vlade je predao ovlascenje za sve ekstradicije jugoslovenskim
republikama, Srbiji i Crnoj Gori. U Srbiji, gde je Milosevic u zatvoru zbog
korpucije, premijer Zoran Djindjic je rekao da ocekuje Milosevicevu
ekstradiciju u roku od tri nedelje, nakon sto se iscrpi rok za zalbe.
Ali optuzbe na koje ce Milosevic morati da odgovara u Hagu su znacajno
drugacije od optuzbi za genocid iznetih od strane Londona i Vasingtona
pre samo dve godine. Tokom prvih nedelja rata NATO vlade su tvrdile da
se broj mrtvih i nestalih Albanca racuna u desetinama hiljada. Na kraju
se prihvaceni broj mrtvih Albanaca ustalio na oko 10.000. A Haski
tribunal je izjavio da sebi ostavlja opciju da doda optuzbe za genocid.
Ali tribunal nije dodao ove optuzbe jer Kosovo jos nije pokazalo polja
smrti koja je Zapad ocekivao pre dve godine. Haski tribunal je
ekshumirao oko 4.000 tela do danas, prema njegovom portparolu. Medjutim,
mnoga od ovih tela jos nisu definitivno identifikovana, bilo kao civili
Albanci ili drugo. Oni su mozda zrtve bitki, kolateralne stete ili
medjunacionalnih borbi. Jos albanskih tela je nedavno otkriveno u Srbiji.
Medjunarodna potraga za kosovskim poljima smrti izazvala je znacajan
broj kriticara - medju samim onim ljudima koji su otisli na Kosovo da
otkriju istinu. Lider spanske ekipe koja se vratila sa Kosova 1999. je
rekao za list El Pais da je ogranicen broj pojedinacnih
grobnica bio rezultat borbi izmedju albanske gerile i jugoslovenskih
snaga, sto je u ostrom kontrastu sa gomilama leseva na mestima genocida
u Ruandi.
Kao rezultat toga izgleda da je ICTY promenio strategiju. U aprilu 2000.
ovaj tribunal je najavio ambiciozni plan da otkrije 300 osumnjicenih
mesta gde su sahranjena tela. U avgustu je londonski list Guardian
izvestio da je portparol ICTY Pol Rizli rekao da je broj zrtvi daleko
manji od 10.000 i to blize 2.000 do 3.000 - samo malo vise od broja
otkrivenih u leto 1999., odmah nakon rata. U leto 2000.g. ovaj tribunal
je nasao samo 680 tela, izvestio je list The Guardian.
Krajem 2000. ICTY je promenio svoju taktiku: presao je sa vrsenja
masovne potrage za poljima smrti na sastavljanje slucaja, na bazi
raspolozivih dokaza koji bi osudili Milosevica. Kao rezultat toga, optuzbe
su sigurno mracne, ali manje velicine.
U Hagu, na primer, Ruandancima je nedavno sudjeno za genocid. Jedan broj
Srba je optuzern za genocid u Bosni. Nasuprot tome, Milosevicu treba da
se sudi za ratne zlocine - krsenje Zenevske konvencije koje je relativno
uobicajeno u sukobu - kao i za odredjene zlocine protiv covecnosti, ali
ne za genocid.
Ali Tribunal pomaze da se postavi vazan i ironican presedan.
Odbacivanjem optuzbe za genocid, ovaj sud je postavio relativno
nezahtevnu prepreku za sudjenje sefovima drzava ili vojnim zapovednicima.
A najozbiljnije optuzbe ICTY-ja, zlocini protiv covecnosti, nisu kruti u
smislu da ovi zlocini nisu razmera, recimo, nacisticke Nemacke ili
imperijalnog Japana.
Kao rezultat toga, prag za zlocine protiv covecnosti - i njihove
svireposti - je znacajno snizen. Ako se moze nepopularan ali demokratski
izabran bivsi lider kao Milosevic optuziti, ekstradirati i suditi mu se
za ove zlocine, onda moze i mnogim drugim politickim liderima u
razlicitim vladama sirom sveta.
Svaki lider koji je poslao svoje trupe u sukob odgovoran je za smrt
civila ili preteranu silu. Potencijalna lista rangira od uticajnih
licnosti kakav je ruski predsednik Vladimir Putin, zbog Cecenije, do
manje poznatih lidera kao sto je Zoakim Sisano iz Mozambika, koji je bio
predsednik za vreme gradjanskog rata u njegovoj zemlji i ostao na vlasti
i posle.
Na ovom frontu Amerikanci su mozda najvise pravno izlozeni. Bivsi
predsednik Klinton je naredio americke operacije na Kosovu, u Somaliji,
Avganistanu i Sudanu - koje su sve za rezultat imale smrt civila.
Americki vojni komandanti mozda se suoce sa dodatnom pravnom izlozenoscu u
inostranstvu, kao i oficiri kanadske, britanske i nordijskih vojski koje
su dali svoje snage za mirovne operacije.
Jedna znacajna nevolja koju ce imati medjunarodni sudovi u primeni ovog
presedana je nedostatak izvrsnog ogranka kojim bi uhvatili osumnjicene.
Nijedan sud na svetu nema sposobnost da prinudi Kinu, Rusiju ili SAD da
predaju trenutne ili bivse lidere. Oni uzivaju mnogo vise politicke moci
nego zemlja kao Cile, koja ne moze da postigne pustanje bivseg
predsednika Augusta Pinocea.
Ali proces podizanja optuznice ce se verovatno vise institucionalizovati.
Stalni medjunarodni tribunal za ratne zlocine, ciji je sponzor UN,
verovatno ce zapoceti operacije u roku od par godina. SAD su pokusale da osujete stvaranje
ovog tribunala, ali polovina neophodnih potpisnika je ratifikovala ovu
povelju.
[ Ostali clanci i misljenja ] |